Crna gorušica Brassica nigra

Carstvo:
Red:
Brassicales
Porodica:
Vrsta:
Brassica nigra
Sinonimi:
Brassica bracteolata Fisch. et C. A. Mey., Sinapis nigra L

Karakteristike

Crna gorušica (Brassica nigra (L.) Koch) je jednogodišnja zeljasta biljka iz porodice kupusnjača (Brassicaceae). Stabljika je jako razgranata, naraste više do 1 m, u donjem dijelu je dlakava, u gornjem je gola. Donji listovi su veliki i perasto razdijeljeni, nazubljenog su ruba i nalaze se na dužim peteljkama. Gornji listovi su manji, lancetasti i cjelovitog, valovitog ruba. Cvjetovi su sitni, skupljeni u guste grozdaste cvatove na vrhovima stapki. Vjenčić je sastavljen od četiri jarkožute latice. Cvatu od svibnja do rujna. Plodovi su komuške duge do 2 cm, sadrže tamne crvenkastosmeđe sjemenke ljutkastog okusa.

Dobra je medonosna biljka, pčele rado posjećuju cvjetove te sakupljaju puno nektara i peluda.

Stanište

Prirodno je rasprostranjena u južnom dijelu Europe i Azije. Raste uz obale rijeka, nasipe, vlažne njive, zapuštena mjesta, uz puteve. Uzgaja se kao industrijska i začinska biljka. Razmnožava se sjemenom.

Etimologija

Latinski naziv roda Brassica potječe od grčke riječi brassein (kuhati), zbog upotrebe srodnog kupusa. Ime vrste nigra znači crn, zbog tamnih sjemenki.[1] Na stranim jezicima nazivi su black mustard (eng.), Schwarze Senf, Senf-Kohl (njem.), moutarde noire, sénevé noir (fr.), senape nera (tal.), mostaza negra, ajenabe (špa.), mostarda-preta (port.), črna ogrščica (slo.), crna slačica (sr.).

Nije bliski srodnik bijele gorušice (Sinapis alba).

Upotreba

Jestivi su mladi listovi koji se mogu jesti sirovi ili kuhati kao varivo, u 100g sadrže 130-160 mg vitamina C i 7 mg karotina.[2]

Jestive su i sjemenke koje su ljutkaste, koriste se za dobivanje gorušičina ulja ili se mljeve u brašno i služe kao začin za pripremu senfa.[3][4] Kao glavnu aktivnu tvar sadrži glikozid sinigrin kojega puno ima u sjemenkama. Ono pri žvakanju daje ljutkast okus.

Galerija fotografija

Podijeli