Crna gorušica
Brassica nigra
Karakteristike
Crna gorušica (Brassica nigra (L.) Koch) je jednogodišnja zeljasta biljka iz porodice kupusnjača (Brassicaceae). Stabljika je jako razgranata, naraste više do 1 m, u donjem dijelu je dlakava, u gornjem je gola. Donji listovi su veliki i perasto razdijeljeni, nazubljenog su ruba i nalaze se na dužim peteljkama. Gornji listovi su manji, lancetasti i cjelovitog, valovitog ruba. Cvjetovi su sitni, skupljeni u guste grozdaste cvatove na vrhovima stapki. Vjenčić je sastavljen od četiri jarkožute latice. Cvatu od svibnja do rujna. Plodovi su komuške duge do 2 cm, sadrže tamne crvenkastosmeđe sjemenke ljutkastog okusa.
Dobra je medonosna biljka, pčele rado posjećuju cvjetove te sakupljaju puno nektara i peluda.
Stanište
Prirodno je rasprostranjena u južnom dijelu Europe i Azije. Raste uz obale rijeka, nasipe, vlažne njive, zapuštena mjesta, uz puteve. Uzgaja se kao industrijska i začinska biljka. Razmnožava se sjemenom.
Kalendar sjetve i sadnje
Tablica prikazuje okvirno vrijeme sjetve, presađivanja i očekivanu berbu kroz mjesece, prilagođeno za kontinentalnu klimu.
| Sijanje na zaštićeno | Sijanje na otvoreno | Presađivanje | Berba | |
|---|---|---|---|---|
|
Siječanj
|
- | - | - | - |
|
Veljača
|
- | - | - | - |
|
Ožujak
|
- | - | - | - |
|
Travanj
|
- | - | - | |
|
Svibanj
|
- | - | - | |
|
Lipanj
|
- | - | - | - |
|
Srpanj
|
- | - | - | - |
|
Kolovoz
|
- | - | - | - |
|
Rujan
|
- | - | - | - |
|
Listopad
|
- | - | - | - |
|
Studeni
|
- | - | - | - |
|
Prosinac
|
- | - | - | - |
Etimologija
Latinski naziv roda Brassica potječe od grčke riječi brassein (kuhati), zbog upotrebe srodnog kupusa. Ime vrste nigra znači crn, zbog tamnih sjemenki.[1] Na stranim jezicima nazivi su black mustard (eng.), Schwarze Senf, Senf-Kohl (njem.), moutarde noire, sénevé noir (fr.), senape nera (tal.), mostaza negra, ajenabe (špa.), mostarda-preta (port.), črna ogrščica (slo.), crna slačica (sr.).
Nije bliski srodnik bijele gorušice (Sinapis alba).
Upotreba
Jestivi su mladi listovi koji se mogu jesti sirovi ili kuhati kao varivo, u 100g sadrže 130-160 mg vitamina C i 7 mg karotina.[2]
Jestive su i sjemenke koje su ljutkaste, koriste se za dobivanje gorušičina ulja ili se mljeve u brašno i služe kao začin za pripremu senfa.[3][4] Kao glavnu aktivnu tvar sadrži glikozid sinigrin kojega puno ima u sjemenkama. Ono pri žvakanju daje ljutkast okus.
Galerija fotografija
Literatura
- Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
- Ljubiša Grlić, (1990.), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Zagreb: August Cesarec a b
- Ljubiša Grlić, (1954.), Naše divlje povrće, Zagreb: Poljoprivredni nakladni zavod
