Cretna breza

Karakteristike

Cretna breza (Betula pubescens Ehrh.) je listopadno stablo iz porodice breza (Betulaceae). Naraste 10-20 m visine tvoreći prozračnu krošnju. Mladi izboji su crvenkastosmeđi, gusto prekriveni lenticelama, mlade grane su gusto dlakave, nemaju bradavice, tanke su i uspravne. Kora je u mladosti bijela i glatka, ljušti se, stara stabla u podnožju imaju grubu i plitko ispucanu, smeđecrnu koru premda slabije izraženo nego kod drugih breza. Pupovi su spiralni, ušiljeno jajasti, ljuske su sive do sivosmeđe ili zelenkastosive, zaobljenog vrha, na rubu s bijelim dlakama, postrani pupovi su slične veličine kao vršni , zaobljenog ruba, malo svinuti i odstoje od grane. Listovi su naizmjenični, širokojajasti do četvrtasti, pilastog ruba, ušiljenog vrha, u početku su na naličju prekriveni dlačicama, nalaze se na peteljkama koje su također u mladosti dlakave a duge su oko 1-2,5 cm. Cvjetovi su jednospolni, muški su po 2-3 skupljeni u do 8 cm viseće, sjedeće, valjkaste rese na vrhovima grančica. Ženske rese su duge 2-4 cm, u početku su uspravne, kasnije vise, nalaze se u pazušcima listova na peteljkama. Cvatu u travnju i svibnju. Plod je okriljeni oraščić, krilca su mu otprilike jednako široka kao sam plod.

Stanište

Rasprostranjena je u sjevernoj i srednjoj Europi, te u sjevernoj Aziji. Raste na vlažnom i kiselom, močvarnom tlu, na sličnim staništima uzgaja se kao ukrasna biljka. Strogo je zaštićena biljka.^[1]

Etimologija

Latinski naziv roda Betula potječe od galske riječi betu. Prema Pliniju Starijem (23. – 79.) znamo da su Gali proizvodili bitumen od brezovog drveta. Ime vrste pubescens znači dlakav, zbog mladih grana i listova koje su dlakavi. Naziv cretna breza dobila je po cretovima, vlažnih staništa bogatih tresetom. Na stranim jezicima nazivi su downy birch, moor birch, white birch, European white birch, hairy birch (eng.), Moor-Birke, Haar-Birke, Besen-Birke, Glasbirke, Behaarte Birke (njem.), bouleau pubescent (fr.), abedul pubescente (špa.), puhasta breza (slo.), maljava breza (sr.).

Upotreba

Kao i kod obične breze jestivi su mladi listovi, pupoljci i rese a jestiv je i unutrašnji dio kore, kuhan ili sušen u prah te pomiješan s brašnom. Iz debla se u rano proljeće može izvaditi sok.^[2]

Ugljen od drva izvor je crnog pigmenta za tinte pisača.^[3]

Galerija fotografija

Literatura

1. Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, (2013.), Narodne Novine 144/2013, Pravilnik o strogo zaštićenim vrstama
2. Ljubiša Grlić, (1990.), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Zagreb: August Cesarec
3. Paola Lanzara, Mariella Pizzetti, Francesco De Marco, Hugh Young, (1978.), Simon & Schuster’s Guide to Trees: A Field Guide to Conifers, Palms, Broadleafs, Fruits, Flowering Trees, and Trees of Economic Importance, New York: Simon and Schuster
4. Emilija Vukićević, (1987.), Dekorativna dendrologija, Beograd: Naučna knjiga
5. Jean-Denis Godet, (2000.), Drveće i grmlje : cvjetovi, listovi, pupovi i kora : Godetov vodič, Zagreb: Naklada C

Autorska prava fotografija

• Erkki Rauvala Oulu
• Quarz
• Ankara
• Willow