Cikorija Cichorium intybus

Carstvo:
Red:
Asterales
Porodica:
Tribus:
Vrsta:
Cichorium intybus
Sinonimi:
Cichorium hirsutum Gren., Cichorium balearicum Porta

Karakteristike

Cikorija (Cichorium intybus L.) je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice glavočika (Asteraceae). Stabljika je uspravna, dlakava, drvenasta i uglata, u gornjem dijelu razgranata. Naraste do jedan metar visine. Korijen je vretenast, dobro razgranat, vrlo žilav, žućkasto bijele boje. Prizemni listovi skupljeni su u rozetu, duguljasti su, duboko su urezani i imaju kratku peteljku, gornji listovi su naizmjenični, sjedeći i obuhvaćaju stabljiku, si listovi su goli ili na naličju dlakavi. Cvjetne glavice promjera 2-3 cm javljaju se od lipnja do listopada, rastu pojedinačno iz pazušca listova i na vrhovima stabljika. Cvjetovi su dvospolni, svijetlomodri, jezičasti, s 5 zubaca na vrhu, ovoj cvata je valjkast, listići su poredani u dva dijela. Plodnica je podrasla s jednim sjemenim zametkom. Cvate od lipnja do listopada. Otvoreni su samo tijekom jutarnjih sati i zatvaraju se kada dolazi oblačno vrijeme. Plod je goli ahenij s dugim papusom. Cijela biljka sadrži mliječni sok gorkastog okusa, pogotovo dok je mlada.

Stanište

Široko je rasprostranjena na području cijele Europe. Nalazimo je uz putove, na pustim i neobrađenim zemljištima, livadama, pašnjacima. Zbog snažno razvijenog korijena, vrlo dobro podnosi sušu. Razmnožava se sjemenom.

Medenje

Medonosna je biljka, pčelama daje manje količine nektara i peluda. Prinos na površini od 1 ha može iznositi do 100 kg.[1]

Etimologija

Latinsko ime roda Cichorium potječe od grčke riječi kio (idem) i chorion (polje), vezano za stanište. Ime vrste intybus potječe od riječi tubus (cijev), zbog cijevastog stabla.[2] Na stranim jezicima nazivi su common chicory (eng.), Gemeine, Gewöhnliche Wegwarte, Zichorie (njem.), chicorée sauvage, chicorée amère (fr.), cicoria comune, cicoria selvatica, radice amara (tal.), escarola, achicoria común, radicheta (špa.), chicória (port.), navadni potrošnik, cikorija (slo.).

Upotreba

Koriste se listovi, cvijet i korijen. Kao gorka biljka koristi se za poboljšanje rada žuči i poticanje apetita.

Ljekovit dio je korijen koji se vadi ujesen ili proljeće no kako je biljka čvrsta i izdržljiva, jako teško se vadi iz zemlje. Sadrži 15-20(-40)% inulina, 20% fruktoze, gorke tvari i pektine. Gorkog je okusa, potiče lučenje žući i djeluje kao blagi koleretik.[3][4]

Suši se, prži i melje te se koristi kao pripravak za izradu bijele kave. Postoji ukusna mješavina kao alternativa kavi koja se može napraviti tako da se korijen cikorije samelje i pomiješa sa žirom, ječmom i raži.

Listovi se beru kao mladi u proljeće prije cvatnje, gorkasti su ali kuhani su dobrog okusa. Sadrže 40-50 mg% vitamina C i 6-14 mg% karotina.[5][6] Mladi pupoljci mogu se kiseliti a otvoreni cvjetovi se dodaju salatama.

Galerija fotografija

Podijeli