Cikla

Karakteristike

Karakteristike

Cikla (Beta vulgaris var. conditiva) je dvogodišnja zeljasta biljka iz roda blitvi (Beta), porodice šćira (Amaranthaceae). Stabljika je uspravna, visoka do 40 cm, premda u fazi cvatnje naraste i do 2 metra visine. Korijenov sustav je dobro razvijen, može biti vrlo dubok, i do 3 metra. Najveći dio čini ga zadebljali tamnocrveni hipokotil, mesnat i sočan, napola viri iznad površine zemlje. U prvoj godini stvara listove u rozeti. Listovi se nalaze na tamnocrvenim hrskavim peteljkama, plojka lista je zelenkasta ili crvena, crvene nervature. U drugoj godini stvara se gola i razgranata stabljika s mnogobrojnim cvjetovima. Stabljika zbog dužine rasta obično klone i povije se uz tlo ili se nasloni na druge biljke. Cvjetovi su dvospolni, mali i neugledni, skupljeni po nekoliko zajedno. Čine ih jednostavno ocvijeće sastavljeno od pet zelenih listića, pet prašnika i tučak čija nadrasla plodnica nosi jedan sjemeni zametak. Plod je jednosjemeni oraščić nepravilno okruglastog oblika.

Porijeklom je iz Sredozemlja. Uzgaja se kao prehrambena jednogodišnja biljka zbog zadebljalog hipokotila. Razmnožava se sjemenom.

Kalendar sjetve i sadnje

Tablica prikazuje okvirno vrijeme sjetve, presađivanja i očekivanu berbu kroz mjesece, prilagođeno za kontinentalnu klimu.

Etimologija

Latinski naziv roda Beta bio je naziv za repu kod Rimljana.^[1] Na stranim jezicima nazivi su beet, beetroot (eng.), Rote Bete (njem.), betterave potagère, betterave rouge (fr.), barbabietola (tal.), beterraba (port.), remolacha (špa.), rdeča pesa (slo.), cvekla (sr.).

Uzgoj

Klima i stanište

Uspijeva na suncu i polusjeni i odgovaraju joj dobro prorahljena humusna tla s mnogo vlage. Biljke jesenske sjetve podnose mrazeve.

Njega, zaštita i gnojidba

Ciklu sijemo u proljeće i jesen. Proklija za 2 tjedna. Kod guste sjetve moguće je presađivanje. Prilikom sjetve zagnojimo tlo dehidriranim ekološkim gnojivom. Nekoliko puta tokom sezone dobro je biljke zalijevati juhom od gaveza koja sadrži kalij važan za formiranje korijenja. Osim gaveza možemo dodati drveni pepeo koji također sadrži kalij. Tokom ljeta dobar dio korijena bude vidljiv van zemlje te se može nagrnuti motikom. Na taj način ujedno zadržavamo vlagu okolo korijena što sprečava zastoj u rastu i tjeranje u cvat.
Prilikom previše kišne sezone može doći do pjegavosti lista, no kod vrtnog uzgoja nema šteta za urod.

Biološki savjeti i mješovite kulture

Cikla traži dosta vlage da bi formirala korijenje zbog čega je dobro malčiranje kako bi se zadržala vlažnost tla. Biljke uz koje je dobro sijati ciklu su : lisnata salata, niski grah, krastavac, tikvice, češnjak, luk, kupusnjače, korabica, korijandar, kopar, kim.
Ne slaže se s krumpirima, porilukom, kukuruzom i špinatom. Ciklu nemojte sijati uz ostale lobodnjače kako bi izbjegli zajedničke bolesti te mogućnost križanja.

Berba

Listove beremo ljeti, međutim trebamo imati u vidu da lišće hrani korijen te stoga ne treba pretjerivati sa berbom istog. Ljeti također možemo brati mlado korijenje koje naročito prija kao sok, no naravno možemo ga i kuhati. Inače ga vadimo ujesen prije prvog mraza, kad potpuno iscrpi hranjiva iz listova koje se osuši. Listove lagano zaokrenemo kako bi korijen ostao neoštećen. Treba paziti da se ne ošteti kako ne bi istekao dragocjeni sok.

Skladištenje

Korijen cikle uspješno skladištimo u trapu. Pri tom se uklone listovi no ostavi se nekoliko centimetara lisnih stapki. Tako spremljena cikla može stajati sve do proljeća (otprilike do travnja). Osim navedenog uspješno se konzervira u octu.

Sorte

Postoje tri vrste cikle okruglasta, cilindrična odnosno duguljasta te spljoštena. Unutar njih postoje razne sorte. Nismo probali uzgojiti spljoštenu ciklu, međutim postoji razlika u okusu između okrugle i duguljaste, potonja je slađa, finija, punijeg okusa.

Upotreba

Upotreba

Ciklu uzgajamo zbog korijena koji je jestiv sirov ili kuhan , no zanimljivo je da se isto tako list cikle može jesti sirov u salatama ili zelenim kašastim sokovima, ili pak skuhan s drugim povrćem.

Galerija fotografija

• 
• 
• 
• 

Literatura

1. Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"