Čičak Arctium lappa

Carstvo:
Red:
Asterales
Porodica:
Vrsta:
Arctium lappa
Sinonimi:
Arctium lappa Willd., Lappa officinalis Scop., Lappa vulgaris Hill, Bardana arctium Hill, Lappa major Gaertn.

Karakteristike

Veliki čičak (Arctium lappa L.) je dvogodišnja zeljasta biljka iz porodice glavočika (Asteraceae). Stabljika je uspravna, snažna i razgranata, žljebasta, naraste do 150 cm visine. Korijen je mesnat, vretenast, svjetlosmeđe boje izvana a bjelkaste iznutra i jako dugačak – može narasti i do 1 metar a širine je do 2 cm. Listovi su ogromni, pogotovo oni bliže tlu, veliki do 50 cm, na prema vrhu su sve manji, cjelovitog su i valovitog ruba, na licu su zeleni, naličje je sivo pustenasto, peteljke donjih listova ispunjene su srčikom. Cvate u drugoj godini od srpnja do listopada. Cvjetovi su dvospolni, cjevasti, purpurnocrveni, skupljeni u kuglasti cvatove promjera oko 3 cm na vrhovima stabljika ili postranih ogranaka, zajedno čine guste grozdove. S vanjske strane obavijene su ovojnim listovima koji završavaju kukicama. Kada dozriju i osuše se lako se primaju za odjeću i krzno što im omogućuje rasprostranjenje. Sadrže mnoštvo sjemenki.

Stanište

Raširen je po cijelom svijetu. Raste uz putove, na livadama i zapuštenim zemljištima. Razmnožava se sjemenom.

Dobra je medonosna biljka, pčele sakupljaju nektar i bijeli pelud. Med je tamnocrvenkast, izraženog mirisa.[1]

Uzgoj

Razmnožava se sijanjem u proljeće, voli bogatu i vlažnu zemlju te puno sunca iako se u šumama može naći kako raste u polusjeni ili sjeni. Zbog snažnog korijena otporna je biljka na sušu no jako se teško vadi. Vadi se obično u jesen kod prvogodišnje biljke ili na proljeće kao dvogodisnje biljke. Miješanjem piljevine sa zemljom kod sjetve korijen se kasnije lakše vadi i čisti.

Etimologija

Latinsko ime roda Arctium moguće da potječe od grčke riječi arktos (medvjed), vjerojatno zbog vunastog izgleda biljke. Ime vrste lappa bio je stari naziv za biljku kod Rimljana.[2] Na stranim jezicima poznat je kao greater burdock (eng.), Große Klette (njem), grande bardane (fr.), bardana maggiore (tal.), navadni repinec (slo.).

Upotreba

Jestiv je korijen koji se vadi u prvoj godini vegetacije. [3]Popularna je hrana u Aziji gdje se dodaje juhama, u Japanu ga zovu gobo korijen. Ima blagi, sluzavi okus, koristi se kao povrće. Nakon što se svježi korijen ostruže gornji dio površine ostavi se namakati u vodi 10-tak minuta. Voda će promijeniti boju i ona se baci. Bogat je ugljikohidratim, inulinom i koristi se za brz oporavak rekonvalestentima te kao tonik za krvožilni i urinarni sustav.

Mladi izdanci, listovi peteljke su također jestivi, kao i stabljika koja se posječe se prije nego se cvjetovi otvore. Površinski dio joj se oguli i jede slično kao i šparoga. Mladi listovi sadrže 23-40 mg% vitamina C i oko 11 mg% karotina, sluzi, trjeslovine i nešto eteričnog ulja.[4]

Čaj od korijena kao tradicionalni čistač krvi dobar je za kožne probleme (akne, psorijaza, ekcem) te kao tonik za jetru; gorke tvari koje sadrže pomažu kod apetita. Također je i diuretik te stimulira izlučivanje urina. Bogat je inulinom, te je koristan za osobe koje pate od dijabetesa i hiperglikemije.

U obliku uljnog macerata odličan je dodatak prirodnim šamponima. Koristan je protiv peruti i ispadanja kose.

Pripisuje mu se također biocidno djelovanje protiv insekata, nematoda i gljivica, iako u literaturi nema detaljnjijih informacija.[5]

Galerija fotografija

Podijeli