Bukova guba

Karakteristike

Bukova guba (Fomes fomentarius (L.) Fr.) je nejestiva gljiva iz porodice rupičavki (Polyporaceae). Plodište je u obliku konjskog kopita, nepravilno, raste kao velika kvrga bez stručka na stablu, tvrda kao kamen. U početku je prekrivena sivim prahom, sivosmeđa, do hrđavo smeđe boje. Cjevčice su duge i poredane u više slojeva. Spore su eliptične, glatke, otrusina je svijetložućkasta. Čvrsto je povezana uz deblo i teško se skida.

Stanište

Raste više godina kao parazit na starim i oštećenim, živim bjelogoričnim stablima (bukva, topola, breza, hrast, joha, grab…) ili kao saprofit na trulim deblima koje razgrađuje.

Etimologija

Latinsko ime fomentarius potječe od riječi fomentum što znači kresivo. Na stranim jezicima nazivi su tinder fungus, false tinder fungus, hoof fungus, tinder polypore, ice man fungus (eng.), Zunderschwamm (njem.), amadouvier (fr.), fungo dell’esca (tal.), hongo yesquero, hongo pata de caballo, hongo del hombre de hielo (špa.), casco de cavalo, fungo pavio (port.), bukova kresilka, kresilna goba (slo.).

Prvi ju je 1753. godine opisao i klasificirao Carl Linnaeus.

Upotreba

Nije jestiva no smatra se ljekovitom za sprječavanje krvarenja.

U prošlosti je bukova guba bila značajna za potpalu vatre. Ispod tanke ali tvrde kore nalazi se smeđi dio koji se koristio kao kresivo sve do pojave šibica, nakon što se zadimi prenese se i njime potpali vatra. Jako dugo se dimi.

Najstariji podatak poznat nam je zahvaljujući Ötziju – Ledenom čovjeku koji je 1991. godine pronađen na planinama na granici Austrije i Italije. Ötzi je živio prije 5300 godina (~3300 pr. Kr.) a bukovu gubu je zajedno s mineralom piritom koristio kao fitilj za potpaliti vatru.

Galerija fotografija

Literatura

1. Matija Josipović, (2012.), Gljive – vodič za prepoznavanje, Rijeka: Leo-commerce