Bršljan Hedera helix

Carstvo:
Red:
Apiales
Porodica:
Vrsta:
Hedera helix
Sinonimi:
Hedera poetica Salisb.

Karakteristike

Bršljan (Hedera helix L.) je trajna vazdazelena biljka iz porodice bršljana (Araliaceae). Stabljike su drvenaste, mogu narasti i do 30 metara dužine s deblom promjera do 20 cm. Svojim mnogobrojnim sitnim korijenjem pričvršćuje se za drveće i objekte po kojima se penje ili puže po tlu. Korijenov sustav je razgranat i plitak. Mladi izboji su zvjezdasto dlakavi, kasnije ogole, kora je zelena, kasnije pepeljastosiva. Listovi su naizmjenični, jednostavni, jajoliko ušiljeni, nalaze se na kratkim drškama, dugi 6-10 cm, široki 2-12 cm, urezani su na 3-5 režnjeva, kožasti,  s izraženim bijelim žilama, u početku su obrasli dlačicama, kasnije ogole, na licu su tamnozeleni i sjajni, naličje je malo svjetlije. Cvjetovi su dvospolni, pravilni, mirisni, neugledni, sitni, skupljeni u štitaste cvatove velike 2-4 cm koji se nalaze na 2-3 cm dugim drškama. Dvostrukog su ocvijeća, vjenčić je građen od 5 žućkastozelenih latica koje su međusobno slobodne, u početku stršeće, kasnije svinute unatrag, čaška ima 5 sitnih zubaca. Prašnika ima pet, tučak je jedan. Cvatu od rujna do studenog. Plodovi su okruglaste, tamnoplave bobice promjera oko 5 mm koje u sebi sadrže 3-4 bjelkastosive, sjajne, bubrežaste sjemenke duge 5-6 mm, dozrijevaju u kasnu zimu.

Cvjetovi snažno privlače pčele koje sakupljaju dosta nektara i cvjetnog praha, a plodovi su odličan izvor hrane pticama.

Stanište i uzgoj

Prirodno se nalazila na mjestima zapadne Europe odakle se proširila kroz cijelu Europu i zapadnu Aziju i dalje u svijet. U Americi se smatra invazivnom vrstom. Često ih se može vidjeti uz zidove ili stabla, najčešće na zapuštenim mjestima, na svježim, plodnima, većinom bazičnim tlima. Ako se nema uz nešto penjati onda puže po tlu, u sjenovitim šumama bršljan zna tvoriti tepih od listova i posve prekriti donje dijelove stabla. U prirodi se može naći od nizina do planinskih područja, do 1500 m nadmorske visine. Navodno može doživjeti i do tisuću godina starosti.

Negdje se i sadi kao ukrasna biljka, u vrtovima, perivojima, na grobljima. Otporan je na gradska onečišćenja. Popularan je kao biljka koja prekriva gole zidove i dosadna mjesta. No, potrebno ga je držati pod kontrolom jer može otpuzati na nepoželjna mjesta a tada je teško počistiti za njim. Svojim čupavim, malim, adventivnim korijenjem lijepi se na zidove te kada ga se makne na zidovima i mjestima gdje se hvatao ostavlja neprivlačne mrlje koje se teško skidaju. Razmnožava se sjemenom i vegetativno reznicama uzetim u ranu jesen koje se lako ožile.

Od mnogobrojnih kultivara napominjemo:

  • Arborescens‘ – grmastog rasta, nizak, listovi su eliptični i cjelovitih rubova
  • Argenteovariegata‘ – listovi imaju bijele mrlje ili su na rubovima bijeli
  • Aureovariegata‘ – listovi imaju zlatnožute mrlje
  • Conglomerata‘ – zanimljiv oblik patuljasta forme, u početku uspravan, kasnije puze, listovi su gusto smješteni u dva reda

Etimologija

Latinsko ime roda Hedera potječe od grčke riječi hedra (sjedište), jer je biljka čvrsto pripijena uz podlogu.[1] Na stranim jezicima nazivi su common ivy, English ivy (eng.), Gemeiner Efeu, Gewöhnlicher Efeu (njem.), lierre grimpant (fr.), edera comune (fr.), hiedra común (špa.), navadni bršljan (slo.).

Upotreba

Listovi bršljana služe kod problema sa dišnim sustavom, posebice kod dugog i nadraženog kašlja. Olakšava iskašljavanje i razrijeđuje neugodnu sluz. Njihova vanjska primjena pogodna je kod gljivičnih infekcija kože i povoljnog djelovanja na celulit.

Uljni macerat bršljana

Suhi listovi stave se u staklenku željenog volumena te preliju biljnim uljem (marelica, suncokret…). Staklenka se ostavi da odstoji 4 tjedna uz povremeno mućkanje, naposljetku dobro profiltrira i ulije u tamnu staklenu bočicu. Ovakav macerat može se obogatiti eteričnim uljima za željenu namjenu.

Plodovi bršljana su otrovni. Sadrže saponin hederin, smolu, taninsku kiselinu i druge tvari. Okus im je gorak.

Galerija fotografija

Podijeli