Preskoči do glavnog sadržaja

Breza

Betula pendula

Karakteristike

Bijela breza (Betula pendula Roth) je listopadno stablo iz porodice breza (Betulaceae). Naraste do 30 metara visine. Deblo je vitko, pogotovo u mladosti no starenjem se udeblja 40-60 cm u promjeru. Korijenov sustavje dubok,  ima jako razgranate bočne žile. Kora je na mladim granama glatka i bijela, guli se u tankim, vodoravnim trakama i u starosti postaje tvrda, debela, nepravilna i gruba a pogotovo u podnožju stabla i crna. Grane su viseće, mlade grane su crvenkastosmeđe, malo ljepljive, gusto prekrivene bradavičastim nakupinama. Pupovi su ljepljivi, uskojajasti, ušiljeni, dugi 3-8 mm, prekriveni brojnim zelenkastosmeđim do crvenosmeđim ljuskam zaobljenog vrha, postrani su slične veličine kao vršni i odstoje od grane. Listovi su naizmjenični, u početku ljepljivi, na obje strane goli, dugi 3,5-7 cm, široki 2-4 cm, trokutasti s dvostruko pilastim rubovima i na vrhu snažno zašiljenim, nalaze se na golim, oko 2-3 cm dugim peteljkama koje su smještene na dugačkim, tankim, obješenim grančicama. Cvjetovi su jednodomni, skupljeni u resama. Muški cvjetovi stvaraju se tijekom jeseni u početku uspravnim, kasnije visećim resama dužine 10 cm i nemaju dršku, cvjetovi su rahlo raspoređeni. Ženski cvjetovi dužine 2-4 cm javljaju se u uspravnim resama i drškama dugima oko 2 cm ali tek u proljeć, cvjetovi su im zbijeni. Salijeću ih pčele koje skupljaju pelud i propolis.[1] Nakon oprašivanja vjetrom stvaraju se plodovi, okriljeni jednosjemeni oraščići dugi oko 2 mm koji dozrijevaju u srpnju i kolovozu.

Stanište

Rasprostranjena je u zapadnoj, sjevernoj i južnoj Europi te u dijelovima Azije. Raste pojedinačno ili u manjim skupinama, kod nas negdje tvori i gotovo čiste sastojine zbog kojih su mjesta dobila ime (Brezova kosa kod Moslavačke gore, Brezovo polje kod Psunja, Brezovačko polje kod Plitvica). Takve čiste sastojine nastale su zbog nestanka šuma (bilo zbog sječe, požara i sl.) a breza je bila ta koja je zbog lakog klijanja na svijetlim staništima i brzim rastom brzo osvojila teren. Nalazimo je od brežuljkastog pojasa do 1900 m nadmorske visine, na svježim, pjeskovitim, glinenastim i kamenitim, kiselim tlima siromašnim hranjivim tvarima.

Zbog svoje izražene bijele kore često se sadi u parkovima, pogotovo djeluje impozantno kada raste u gustim skupinama. Razmnožava se sjemenom i vegetativno. Razvijen je veći broj formi:

  • Dalecarlica‘ – visoko stablo uspravnog habitusa, kraće grančice i listovi su viseći, listovi su urezani i nazubljeni,
  • Gracilis‘ – nižeg rasta, visoka do 5 m, grane su u luku savijene i listovi su urezani na režnjeve
  • Fastigiata‘ – krošnja je usko piramidalna i grane su usmjerene prema gore
  • Purpurea‘ – listovi su tamnoljubičasti
  • Laciniata‘ – krošnja je uša
  • Tristis‘ – grane su u duom luku savijene, krošnja je jajasta
  • Youngii‘ – grane su viseće, krošnja kišobranasta

Etimologija

Latinski naziv roda Betula potječe od galske riječi betu. Prema Pliniju Starijem (23. – 79.) znamo da su Gali proizvodili bitumen od brezovog drveta. Ime vrste pendula znači viseći, ukazuje na tanke grančice koje tužno vise. Naziv bijela breza odnosi se na bijelu koru, dok drugi naziv bradavičasta breza dan je prema bradavičastim voštanim nakupinama koje su vidljive na mladim granama.

Na stranim jezicima nazivi su silver birch, warty birch, European white birch (eng.), Hänge-Birke (njem.), bouleau verruqueux (fr.), betulla bianca, betulla verrucosa (tal.), abedul común, abedul de Europa (špa.), vidoeiro-branco, bétula-branca (port.), navadna breza (slo.), bela breza (sr.).

Upotreba

Iz debla se u rano proljeće može dobiti sok koji sadrži do 2% šećera (glukoza, fruktoza), bogat je kalijem, kalcijem i željezom. Deblo najviše obiluje sokom u vrijeme izbijanja listova.[2]
Na visini od pola metra ukoso se izbuši rupa te se u nju stavi slamčica koja će sok provoditi do staklenke koju postavljamo uz podnožje stabla. Slamčica bi trebala odgovarati veličini rupice, u protivnome se tekućina neće provoditi prema staklenci već će kapati uz deblo. Prema biljci treba imati obzira i ne sakupit previše soka kako ga se ne bi previše iscrpilo (do 4 litara). Na kraju sakupljanja rupa se može zaliječit voćarskim voskom da se spriječi ulazak štetočina i da se stablo brže oporavi.

Mladi listovi lisni pupoljci su jestivi, sakupljaju se u rano proljeće čim se formiraju, mogu se osušiti, samljeti i u prah i koristiti kao dodatak prehrani. Osušenim listovima i grančicama može se aromatizirati ocat za salate. Od listova se također mogu raditi ekstrakti za njegu kose.

Jestive su i rese, sjemenke te unutrašnji dio kore koji se sasuši, samelje u brašno i peče kao kruh.
Kora mladih grana sakuplja se tokom proljeća i suši na suncu. Kao i vrbina kora zbog sadržaja salicilne kiseline, koristila za ublažavanje bolova i umanjivanja groznice.

U službenoj fitoterapiji danas se koriste listovi koji djeluju kao snažan diuretik i antiseptik. Potiču mokrenje 5-6 puta više od prosjeka, djeluje kao dezinfijens mokraćnih putova te tako pomažu kod bolesti bubrega, mjehura, mokraćnog kamenca kao i kod drugih bolesti (giht) gdje poticanje mokraće ima povoljnog utjecaja.

Najbolje ih je koristiti svježe no za kasnije upotrebu suše se na tamnom i suhom mjestu raspoređeni u tankom sloju.

  • 2 čajne žličice listova prelije se šalicom kipuće vode, ostavi poklopljeno 10 minuta, procijedi i pije tijekom dana u malim gutljajima između obroka.

Od grančica breze izrađuju se kućne metle.

Drvo je žućkastobijelo do svijetlosmeđe, fine teksture, pogodno za obradu, premda nije od visoke kvalitete i nije otporno na truljenje i napad štetočina. Koristi se za izradu furnira, za izradu namještaja i vrata.

 

Kalendar branja

Tablica prikazuje okvirno vrijeme sakupljanja pojedinih dijelova biljke prema mjesecima kroz cijelu godinu.

Siječanj
I
-
Veljača
II
-
Ožujak
III
cvjetni pupoljci
kora
listovi
Travanj
IV
kora
listovi
Svibanj
V
listovi
Lipanj
VI
-
Srpanj
VII
-
Kolovoz
VIII
-
Rujan
IX
-
Listopad
X
-
Studeni
XI
-
Prosinac
XII
-

Galerija fotografija

Pregled lokacija