Bradavičasta kurika
Euonymus verrucosa
Karakteristike
Bradavičasta kurika (Euonymus verrucosa Scop.) je listopadni grm iz porodice kurika (Celastraceae). Grane su razgranate, narastu do 2 m visine tvoreći dobro razvijen, površinski korijen. Grane i mlade izboji gusto su prekriveni smeđim ili crnim, bradavičastim izraslinama kao da su prekrivene ušima, kora je u starosti uzdužno ispucala. Pupovi su sitni, jajasti, tupi ili ušiljeni, imaju više ljuski koje su zelenkastosive i na rubu smeđe. Listovi su nasuprotni, jednostavni, eliptični, dugi do 6 cm, široki do 3,5 cm, kratko ušiljeni, na rubovima fino nazubljeni, nalaze se na oko 2-3 mm dugim peteljkama, na licu su tamnozeleni, naličje je svjetlije zeleno i uz žile dlakavo. Cvjetovi su dvospolni, jednodomni, zelenkastožuti, neugledni, veliki 5-8 mm, pojedinačni ili skupljeni po 2-3, nalaze se na oko 3-4 cm dugim stapkama u pazušcima listova. Dvostrukog su ocvijeća, čaška je građena od 4 zelena, jajastookruglastih lapova tupa vrha koji su u donjem dijelu međusobno srasli, vjenčić je sastavljen od 4 zelenkastih latica koje su prekrivene crvenkosmeđim točkicama. Prašnika ima 4, tučak je jedan s nadraslom plodnicom. Cvate u svibnju i lipnju. Plodovi su glatke, kožaste, crvenkaste kapsule dužine oko 1 cm koje vise na dužim drškama. Dozrijevaju u kolovozu i rujnu, u četiri pretinca sadrže okruglaste, sjajno crne sjemenke do polovice okružene narančastim ovojem.
Stanište
Rasprostranjen je u srednjoj i južnoj Europi te u jugozapadnoj Aziji. Prilagodljiva je vezano za tip tla na kojem raste. Odgovaraju joj topli položaji na vapnenačkim tlima siromašnim dušikom i bazične reakcije, raste u svijetlim listopadnim šumama, na rubovima šuma i u šikarama do 1300 m nadmorske visine. Razmnožava se sjemenom, vegetativno renicama u kasno proljeće i rano ljeto te položenicama u proljeće. Sporog je rasta. Jake je izbojne snage iz korijena i panja, živi više od 50 godina.
Etimologija
Latinsko ime roda Euonymus potječe od grčke riječi eu (dobro), onoma (ime).[1] Ime vrste verrucosa ukazuje na bradavičaste izrasline.
Na stranim jezicima nazivi su warty spindle tree, warty-bark euonymus (eng.), Warzen-Spindelstrauch (njem.), fusain verruqueux (fr.), fusaggine verrucosa (tal.), verrugas arbusto do eixo (port.), bradavičasta trdoleska (slo.).
Upotreba
Kora korijena sadrži oko 16% gutaperke[2] koja se koristi u zubarstvu, kao izolacijski materijal, u proizvodnji guma za žvakanje itd.
Galerija fotografija
Literatura
- Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
- Čedomil Šilić, (1990.), Atlas drveća i grmlja, Sarajevo: Svjetlost
- Dario Kremer, Irena Krušić Tomaić, (2015.), Od sjemenke do ploda, Zagreb: Javna ustanova "Nacionalni park Sjeverni Velebit"
- Sergej Forenbacher, (2001.), Velebit i njegov biljni svijet, Zagreb: Školska knjiga
