Bosiljak
Ocimum basilicum
Karakteristike
Bosiljak (Ocimum basilicum L.) je jednogodišnja zeljasta biljka iz porodice usnača (Lamiaceae). Stabljika je razgranata i visine do 50 cm. Listovi su svjetlozelene boje, ovalni, na vrhovima ušiljeni, na rubovima vrlo rijetko plitko nazubljeni, vrlo su aromatični, nalaze se na dugim drškama. Cvjetovi su mali, bijeli i skupljeni su po 6-10 u pršljenovima uzduž gornjeg dijela stabljike. Rado ih posjećuju pčele koje sakupljaju nektar i pelud. Cvatu od lipnja do kolovoza. Plodići su jajasti,tamnosmeđi do crni, dugi do 2 mm.
Postoji puno vrsta bosiljaka. Pretpostavlja se da je porijeklom iz Indije gdje je bio kultiviran prije 5 000 godina, a azijske se vrste dosta razlikuju od naših kultiviranih. Jedna od njegovih srodnih vrsta je sveti bosiljak tulsi (Ocimum sanctum).
Kalendar sjetve i sadnje
Tablica prikazuje okvirno vrijeme sjetve, presađivanja i očekivanu berbu kroz mjesece, prilagođeno za kontinentalnu klimu.
Sijanje na zaštićeno | Sijanje na otvoreno | Presađivanje | Berba | |
---|---|---|---|---|
Siječanj
|
- | - | - | - |
Veljača
|
- | - | - | - |
Ožujak
|
- | - | - | |
Travanj
|
- | - | ||
Svibanj
|
- | - | - | |
Lipanj
|
- | - | - | |
Srpanj
|
- | - | - | |
Kolovoz
|
- | - | - | |
Rujan
|
- | - | - | - |
Listopad
|
- | - | - | - |
Studeni
|
- | - | - | - |
Prosinac
|
- | - | - | - |
Etimologija
Latinsko ime roda Ocimum dolazi od starogrčke riječi ozo (mirišem), zbog aromatičnog mirisa biljke.[1] Ime vrste basilicum potječe od grčke riječi basilicos (kraljevski). Na stranim jezicima nazivi su basil, sweet basil (eng.), Basilikum (njem.), basilic romain, basilic commun (fr.), basilico (tal.), albahaca (špa.), navadna bazilika, bažiljka (slo.).
Uzgoj
Bosiljak se kao i većina začinskog bilja sije u rano proljeće na zaštićeno mjesto a kada biljke malo narastu presađuju se u svibnju na otvoreno mjesto. Voli sunčano mjesto i rahlu, vlažnu zemlju. Može ga se uzgajati u loncima na kuhinjskom prozoru tako da može biti i stalno pri ruci. Bere se prema potrebi kada listovi ojačaju, a najviše su aromatični pred cvat ili za vrijeme cvata.
Za sušenje se mogu odrezati cijele biljke, zavezati u svežnjeve i objesiti na suho, sjenovito i prozračno mjesto.
Upotreba
Beru se listovi koji se koriste svježi ili suhi i cijenjen su začin u mediteranskoj kuhinji. Dodaje ih se neposredno pred kraj kuhanja a idealni su za začinjanje jela s rajčicom.
Ljekovito djelovanje pokazuje cijela biljka sa sjemenom kod grčeva u želucu i poboljšanje apetita.
Od cijele biljke kada je u cvatu proizvodi se eterično ulje od kojeg su raširena dva kemotipa. Eterično ulje kemotipa metil-kavikol djeluje kao analgetik te je pogotovo prikladno za grčeve glatke muskulature probavnog sustava. Eterično ulje kemotipa linalol više djeluje blago smirujuće na probavu i potiče funkciju jetre.