Borova kvočka

Karakteristike

Borov prelac ili borova kvočka (Dendrolimus pini L.) je noćni leptir iz porodice kvočki (Lasiocampidae). Leptiri su različite veličine ovisno o spolu. Ženke su šire i duže od mužjaka, te mogu doseći impresivnih 7 cm, dok mužjaci ostaju manji, s maksimalnom dužinom od 5 cm. Temeljne boje krila su sive i smeđe u prugama. Ženka je svjetlija, prednja krila su joj malo žućkasta a osim što su teže, također su sporije i tromije. Boja prednjih krila varira, no često se prepoznaju po bijeloj mjesečastoj pjegi u sredini krila iza kojih se nalazi nepravilna uža ili šira crvenosmeđa poprečna traka.

Stanište

Rasprostranjen je u Europi, osobito u središnjoj i jugoistočnoj Europi. Prirodno stanište su šume četinjača, posebno šume bijelog bora (Pinus sylvestris), također i druge vrste poput smreke, jele, ariša i duglazije. Borov prelac je aktivan od lipnja do kolovoza i obično leti u sumrak i noću. Tijekom dana, miruje na stablima. Ženke su obično stacionarne i rijetko se kreću, dok su mužjaci aktivniji. Važno je napomenuti da se ovaj leptir ne hrani, njegova svrha u odraslom stadiju je uglavnom reprodukcija, odnosno parenje i polaganje jaja kako bi se osiguralo preživljavanje naredne generacije.

Razmnožavanje

Ženke 8 dana nakon parenja polažu jaja u malim skupinama na stablu, granama i listovima. Svaka ženka može položiti između 50 i 200 duguljastih jajašca koja su prvo zelenkasta, a kasnije postaju sivkasta. Gusjenice izlaze iz jaja u kolovozu i nakon što pojedu ljusku, počinju se hraniti borovim iglicama, od vrha iglice prema osnovi. Mogu pojesti između 800 i 1000 borovih iglica a kada nema iglica, jedu i kore mladih izdanaka.

Gusjenice su smeđe do pepeljastosive boje, s crvenkastim dlačicama i smeđim uzdužnim prugama, duge do 8 cm. Vrijeme provode na stablima do prvih mrazeva u jesen, potom se spuste sa stabla i zaklone na šumsko tlo pod mahovinom ili iglicama kako bi prezimile. Idućeg proljeća, kada je temperatura barem 4-6°C, popnu se na grane te se hrane do sredine lipnja. Zakukulje se obično na granama svoje prehrambene biljke, između iglica. Gusjenice koje se rano kukulje ostaju u stadiju kukuljice dulje od onih koje se kasnije kukulje. Kukuljica je tamnosmeđa do sjajno crna, valjkasta, duga oko 3 cm i široka 9 mm. U isto vrijeme na istom stablu mogu biti prisutni različiti stadiji – jajašca, kukuljične zapretke te gusjenica raznih veličina.

Galerija fotografija

Literatura

1. Jean-Denis Godet, (2000.), Drveće i grmlje : cvjetovi, listovi, pupovi i kora : Godetov vodič, Zagreb: Naklada C
2. Sergej Forenbacher, (2002.), Kompendij velebitske faune, Zagreb: Veterinarski fakultet

Autorska prava fotografija

• Kulac (CC BY-SA 2.5)
• Dhobern (CC BY 2.0)
• Ben Sale (CC BY 2.0)
• Ilia Ustyantsev (CC BY-SA 2.0)
• Gbohne (CC BY-SA 2.0)