Bodljikavi štipavac
Ulex europaeus
Karakteristike
Bodljikavi štipavac, europski štipavac ili obični uleks (Ulex europaeus L.) je listopadni grm iz porodice mahunarki (Fabaceae). Glavna stabljika je kratka ali jako razgranata u uspravne ili uzlazne grane, naraste do 2 metra visine. Grane su obično stršeće. Mladi izboji su tamnozeleni, kasnije je kora svijetlo do tamnosmeđa. Pupovi su okruglasti, sitni, nalaze se u pazušcima bodlji. Listovi su preobraženi u oštre trnove. Cvjetovi su dvospolni, pojedinačni ili skupljeni po 2-3 na postranim izbojima u grozdaste cvatove, nalaze se na do 1 cm dugoj, pustenasto dlakavoj stapci, mirišu na med. Čaška je duga oko 1 cm, prekrivena gustim stršećim dlakama. Vjenčić je dug do 2 cm, razdijeljen u zastavicu, krila i lađicu. Prašnika ima 10, plodnica je nadrasla, dlakava, ima dugi vrat. Cvate od svibnja do srpnja. Plod je jako dlakava mahuna duga 1-2 cm koja sadrži po dvije smećkaste, trokutaste sjemenke.
Stanište
Rasprostranjen je prirodno u zapadnoj i srednjoj Europi dok je u Americi, Australiji, na Novom Zelandu i drugdje naturaliziran te se smatra štetnom invazivnom vrstom. Raste u brežuljkastom, rijetko brdskom pojasu. Staništa su mu svijetle listopadne i crnogorične šume, vrištine, raste na kiselim, silikatnim, pjeskovitim i glinenastim tlima, na svjetlim mjestima. Ne voli vapnenac. Granje ponekad može tvoriti neprobojnu šikaru.
Može predstavljati opasnost od požara za vrijeme vrućih ljetnih mjeseci, s obzirom na to da njegove grane sadrže udio lako zapaljivih ulja a sjemenke su otporne na vatru te nakon požara mogu nastaviti klijati.
Etimologija
Naziv roda Ulex je generički latinski naziv bio za imena ovakvih biljaka. Ime vrste europaeus odnosi se na rasprostranjenost biljke u Europi. Na stranim jezicima nazivi su common gorse, furze, whin (eng.), Stechginster (njem.), ajonc d’Europe (fr.), ginestrone, ginestra spinosa (tal.), retamo espinoso, espinillo, árgoma (špa.), hrgovec (slo.).
Upotreba
Cijela biljka je otrovna za konzumacije. Kao i druge mahunarke, na svojem korijenu veže mnogo dušika i zraka čime njime opskrbljuje tlo. Žuta boja se dobivala iz cvjetova te koristila za bojanje tekstila.
Galerija fotografija
Literatura
- Jean-Denis Godet, (2000.), Drveće i grmlje : cvjetovi, listovi, pupovi i kora : Godetov vodič, Zagreb: Naklada C
