Bodljasti stričak

Karakteristike

Bodljasti stričak (Carduus acanthoides L.) je dvogodišnja zeljasta biljka iz porodice glavočika (Asteraceae). Stabljika je uspravna, u gornjem dijelu razgranata, cijela je gusto prekrivena bodljama, naraste do 2 metra visine. Listovi su duguljasto kopljasti, perasti i mekano bodljikavi, prve godine skupljeni su u prizemnoj ruzeti, druge godine stvaraju se naizmjenično na stabljici, niži listovi suženi su u peteljku, gornji su sjedeći i obuhvaćaju stabljiku. Cvjetovi su dvospolni, cjevasti, skupljeni u glavičaste cvatove promjera 1-1,5 cm, ovoj im je kuglast i obrastao mekanim bodljastim listićima. Nekoliko cvatova skupljeno je u gronjaste cvatove. Cvjetovi su cjevasti i dvousnati. Cvate od lipnja do rujna. Plod je kratki ahenij s papusom dugim 10-15 mm.

Stanište

Rasprostranjen je u Europi i Aziji, udomaćen je u Sjevernoj i Južnoj Americi, u Australiji i na Novom Zelandu.. Raste na suhim livadama, pašnjacima i travnjacima, na neobrađenom zemljištu, pokraj puteva u gorskom i pretplaninskom području do 1600 m nadmorske visine. Razmnožava se sjemenom.

Vrlo je dobra medonosna biljka, pčelama daje nektar i pelud. Na površini 1 ha pčele sakupe do 500 kg meda.^[1]

Etimologija

Naziv roda Carduus moguće potječe od latinske riječi carere (oskudijevati) prema oskudnim staništima biljaka,^[2] naziv se koristio još u doba Vergilija i Plinija starijeg. Ime vrste acanthoides potječe od grčkih riječi akantha (bodlja) i eidos (izgled). Na stranim jezicima nazivi su spiny plumeless thistle, welted thistle, plumeless thistle (eng.), Weg-Distel, Bärenklauartige Distel (njem.), chardon faux-acanthe (fr.), cardo branca-orsina (tal.), navadni bodak (slo.).

Upotreba

Jestiv je korijen, mladi listovi i cvjetni pupoljci, koriste se kuhani kao varivo.^[3]

Kalendar branja

Tablica prikazuje okvirno vrijeme sakupljanja pojedinih dijelova biljke prema mjesecima kroz cijelu godinu.

Galerija fotografija

Literatura

1. Vjeroljub Umeljić, (2004.), U svijetu cvijeća i pčela: atlas medonosnog bilja, Split: Ilija Borković
2. Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
3. Ljubiša Grlić, (1990.), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Zagreb: August Cesarec
4. Sergej Forenbacher, (2001.), Velebit i njegov biljni svijet, Zagreb: Školska knjiga

Autorska prava fotografija

• AnRo0002
• AnRo0002
• AnRo0002
• Alice Chodura