Bljušt

Karakteristike

Bljušt ili kuka (Tamus communis L.) je zeljasta penjačica iz istoimene porodice bljušteva (Dioscoreaceae). Korijen je gomoljasto zadebljan, naraste i do 30 centimetara u dužinu te do 10 centimetara debljine. S vanjske strane je tamnosmeđe boje a na presjeku bijele boje s ljepljivim sokom i neugodnog mirisa. Stabljika je vijugava, tanka, duga do 3 metra te se povija preko grmlja i drveća. Listovi su jednostavni, naizmjenično smješteni i nalaze se na dugoj peteljci, sa srcolikom, tamnozelenom i izduženom plojkom, goli su i sjajni, na vrhu ušiljeni. Cvjetovi su jednospolni, dvodomni, mali, neugledni, skupljeni su u rahle grozdastove cvatove koji rastu iz pazušca listova. Ocvijeće je građeno od 6 zelenkastih listića koji su pri dnu međusobno srasli. Muški cvjetovi imaju 6 prašnika, ženski cvjetovi imaju tučak sa podraslom, trogradnom plodnicom. Cvate u svibnju i lipnju. Plodovi su crvene, mesnate bobice promjera 1 cm, dozrijeva ljeti ali se na biljci mogu naći tokom cijele jeseni. Od 4 do 6 boba čini grozd, a svaka od njih sadrži oko 5 sjemenki.

Stanište

Bljušt je prirodno rasprostranjen u većem dijelu Europe izuzev sjevernog dijela, u zapadnoj i jugozapadnoj Aziji te u sjeverozapadnoj Africi. Raste na svježim, hranjivim, rahlim tlima od nizina do brdskog pojasa. Možemo ga naći po sjenovitim, listopadnim šumama, najčešće bukovim, u šikarama i grmlju, na rubovima šuma i živica.

Etimologija

Ime roda Tamus potječe od naziva uva taminia, danas nepoznate biljke povijuše koja ima crvene jagode a spominje ju Plinije.^[1] Ime vrste communis znači uobičajen, čest. Na stranim jezicima nazivi su black bryony, lady’s-seal, black bindweed (eng.), Gemeine Schmerwurz, Echte Schmerwurz, Gewöhnliche Schmerwurz, Feuerwurzel (njem.), tamier commun, herbe aux femmes battues, haut liseron, raisin du Diable, sceau de Notre-Dame, vigne noir (fr.), tamaro (tal.), nueza negra (špa.), arrebenta-bois, uva-de-Cão, norça-preta (port.), navadni bljušč (slo.).

Upotreba

Jestivi su mladi proljetni izdanci. Spremaju se poput šparoga no treba bit umjeren jer veće količine mogu izazvati probavne poremećaje. Bobe i podanak su otrovni. Bobe sadrže veću količinu šećera i pektina te imaju sladak okus no djeluju purgativno smatraju se otrovnim.^[2] Zanimljivo je da se poznati francuski književnik i politički filozof Jean Jacques Rousseau (1712. – 1778.), vjerujući da šumski plodovi ugodna okusa ne mogu biti škodljivi, otrovao upravo bobama bljušta.

Korijen se koristi za tegobe bolnih mišića, kod reume i išijasa. Koristi se njegov sok pomiješan s vodom ili tinktura, no njegova primjena snažno nadražuje kožu i peče. Zbog toga ga je potrebno oprezno koristiti ili koristiti druge biljke.

Galerija fotografija

Literatura

1. Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
2. Ljubiša Grlić, (1990.), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Zagreb: August Cesarec
3. Čedomil Šilić, (1987.), Šumske zeljaste biljke, Sarajevo: Svjetlost
4. Sergej Forenbacher, (2001.), Velebit i njegov biljni svijet, Zagreb: Školska knjiga