Bjelica
Zamenis longissimus
Karakteristike
Bjelica ili eskulapova zmija (Zamenis longissimus Laurenti) je neotrovna zmija iz porodice guževa (Colubridae). Odrasli primjerci variraju u veličini, s mužjacima koji su znatno veći od ženki. Tijelo im može doseći duljinu od 90-140, iznimno čak do 225 cm. Osnovna boja je sivkasta do tamnosiva ili tamnosmeđa i maslinasta na leđima, dok je donja strana tijela bjelkasta. Na leđima ima 21-23 leđne ljuske u poprečnom nizu, a njezina glava je prepoznatljiva po širokoj čeonoj pločici sprijeda koja je znatno šira od straga. Također, ima jednu predočnu pločicu ispred oka.
Životni vijek im je 25-30 godina.
Stanište
Rasprostranjena je u srednjoj i južnoj Europi. Kod nas je ima u cijeloj Hrvatskoj, do najviših visina, ima je i na većim otocima. Obitava u bjelogoričnim šumama i često se može naći u područjima niske i suhe vegetacije, a uz stare hrpe granja i u kamenjarima.
Aktivna je danju i penje se visoko u drveće te često boravi u krošnjama, posebno u sjenovitim šumama. Optimalna temperatura za aktivnost je između 20 i 22°C, a prestaju se kretati pri temperaturama ispod 16°C ili iznad 25°C. Uočena je aktivnost tijekom hibernacije Kad je ulovljena postaje agresivna i grize.
Razmnožavanje
Razmnožavanje zmija započinje nakon hibernacije u proljeće, obično od sredine svibnja do sredine lipnja. Zmije aktivno traže partnere a mužjaci putuju do 2 km u potrazi za ženkama. Mužjaci se međusobno natječu u ritualnim borbama, gdje pokušavaju pritisnuti glavu protivnika ili ga omotati tijelom. Nakon plesa, mužjak i ženka stupaju u parenje. Nakon otprilike 4 do 6 tjedana, ženka položi oko 10 jaja na vlažno i toplo mjesto, obično ispod složenih gomila sijena, u trulim drvenim hrpama, hrpama stajskog gnoja ili trulim lišćem, na starim panjevima i sličnim mjestima. Često se ta preferirana mjesta za polaganje jaja koriste od strane više ženki i dijele se s običnim zmijama. Jaja inkubiraju otprilike 8 tjedana prije nego što se mlade zmije izlegnu.
Prehrana
Hrani se malim sisavcima poput miševa i krtica, mladim pticama u gnijezdima i njihovim jajima. Svoj plijen uguše stiskanjem što znači da se omotaju oko plijena i stišću ga sve dok plijen ne može disati. Međutim, kod manjeg i manje opasnog plijena, mogu ga pojesti bez gušenja ili jednostavno ga zgnječe čeljustima tijekom jedenja. Povremeno love i druge zmije i guštere ali takvi slučajevi su rijetki kod odraslih jedinki.
Predatori bjelicama su različiti grabljivci u svom okolišu. Tu su jazavci, drugi članovi porodice kuna, lisice i divlje svinje, koje predstavljaju prijetnju posebno zbog kopanja i uništavanja legla i novorođenih zmija. Različite ptice grabljivice također se hrane bjelicama. Kućni ljubimci poput mačaka, pasa i kokoši predstavljaju prijetnju, posebno mladima i novorođenim zmijama.
Strogo je zaštićena zakonom.
Etimologija
Naziv roda Zamenis potječe od istoimene grčke riječi što znači ljut, iritiran. Međutim, zmije ovog roda obično su vrlo tajanstvene i nisu agresivne prema ljudima, ali mogu pokazati određenu odlučnost ako se osjećaju ugroženima. Ime vrste longissimus dolazi iz latinskog (najdulja) budući da je ova zmija jedna od najdužih. Hrvatski naziv bjelica dan je po bjelkastožutom trbuhu zmije. Na stranim jezicima nazivi su Aesculapian snake (eng.), Äskulapnatter (njem.), couleuvre d’Esculape (fr.), saettone, colubro di Esculapio (tal.), culebra de Esculapio (špa.), navadni gož (slo.). Naziv “eskulapova zmija” povezan je s mitološkom simbolikom, dan je prema grčkom bogu Asklepiju koji je bio bog liječništva u grčkoj mitologiji a često se pojavljuje sa štapom oko kojeg se mota zmija.
