Bijeli vimenjak Platanthera bifolia

Carstvo:
Red:
Asparagales
Porodica:
Tribus:
Orchideae
Vrsta:
Platanthera bifolia
Sinonimi:
Orchis bifolia L., Lysias bifolia (L.) Salisb., Orchis alba Lam., Sieberia bifolia (L.) Spreng., Orchis solstitialis Boenn.

Karakteristike

Bijeli vimenjak (Platanthera bifolia (L.) Rich.) je trajna zeljasta biljka iz porodice kaćuna (Orchidaceae). Stabljika je uspravna, šuplja, gola, šuplja, malo bridasta, naraste do 50 cm visine. Gomolji su izduženo jajasti i krupni. Listovi su svijetlozeleni, široko eliptični, goli, pri osnovi suženi u peteljku, cjelovitih rubova, na licu sjajni, naličje ime je tamnije. Dva krupna lista su nasuprotno smještena pri osnovi stabljike, potporni listovi na stabljici su lancetasti, ušiljeni, šuplji i mali. Cvjetovi su bijeli, veoma ugodna mirisa, nalaze se na dužoj stapci, skupljeni su po 12-15 u rahle, izdužene cvatove na vrhu stabljike. Medna usna je nerazdijeljena, usmjerena prema dolje, uska i tupa, cjelovita ruba, duga 1-1,5 cm, široka oko 2,5 mm. Ostruga je izdužena i tanka, dužine 1,5-2 cm. Cvatu od svibnja do srpnja. Plod je tobolac dug oko 1 cm koji sadrži sitne sjemenke.

Stanište

Rasprostranjena je u skoro cijeloj Europi, Aziji i sjevernoj Africi. Raste na sjenovitim, umjereno suhim do svježim, neutralnim do slabo kiselim područjima, na livadama, u listopadnim, crnogoričnim i mješovitim šumama, u šumskim čistinama, od nizina do pretplaninskog pojasa. Vodi se kao osjetljiva vrsta te je zakonom zaštićena.[1]

Etimologija

Latinski naziv roda Platanthera potječe od grčkih riječi platys (širok) i anthera (prašnica, fertilni dio prašnika). Ime vrste bifolia znači dvolisnati.[2] Ime vimenjak dano je zbog izduženih gomolja koji su nalik na životinjsko vime. Na stranim jezicima nazivi su lesser butterfly-orchid (eng.), Zweiblättrige Waldhyazinthe, Weiß-Waldhyazinthe, Weiße Waldhyazinthe (njem.), platanthère à deux feuilles (fr.), platantera comune (tal.), satirión blanco de dos hojas (špa.), dvolistni vimenjak (slo.).

Upotreba

U prošlosti su se konzumirali gomolji, bogati su škrobom i šećerima. Pripremaju se kuhanjem, pečenjem, suše i melju u brašno ili se preliju kipućom vodom i ostave 3 minute te se tekućina zasladi i pije.[3] Zbog ugroženosti biljke danas njeno iskorištavanje više nije primjereno.

Galerija fotografija

Podijeli