Bijeli svib Cornus alba

Carstvo:
Red:
Cornales
Porodica:
Vrsta:
Cornus alba
Sinonimi:
Cornus tatarica Mill., Swida alba (L.) Opiz

Karakteristike

Bijeli svib (Cornus alba L.) je listopadni grm iz svibovina (Cornaceae). Naraste do 3 metra visine i širine. Grane su uspravne, slabije razgranate, crvenkaste. Listovi su ovalni, dugi 4-12 cm, široki 2,5-6 cm, na vrhu ušiljeni, osnova je okruglasta, na licu su zeleni, nanaličju sivobjelkasti, nalaze se na peteljci dugoj 2-5 cm, u jesen poprime tamnoljubičastu boju. Cvjetovi su dvospolni, mali, bjelkastožućkasti, gusto skupljeni po 10-30 u štitaste cvatove velike 3,5-5 cm na vrhovima grana. Cvate u svibnju i lipnju, ponekad procvate još jednom ali slabijim intenzitetom početkom jeseni. Plodovi su bijele, okruglaste bobice, promjera 5-7 mm, dozrijevaju u rujnu i često ostaju visiti i preko zime.

Stanište

Rasprostranjen je u srednjoj Europi na mjestima, u sjevernoj Aziji i Sjevernoj Americi. Sadi se kao ukrasna biljka, kao soliter, u grupama ili kao živa ograda. Otporan je na niske temperature, na gradska onečišćenja, podnosi sjenu i nema posebne zahtjeve prema zemljištu. Brzog je rasta. Razmnožava se sjemenom, položenicama, korijenovim izdancima i drvenastim reznicama.

Razvijen je veći broj kultivara:

  • Sibirica” – grane su jako crvene
  • Aurea” – listovi su žuti
  • Spaethii” – listovi su žuti na rubovima

Etimologija

Naziv roda Cornus potječe od latinske riječi cornu (rog), dano je zbog čvrstoće i izgleda drva na rog vola.[1] Ime vrste alba znači bijeli. Na stranim jezicima nazivi su red-barked, white dogwood, Siberian dogwood (eng.), Tatarischer Hartriegel, Weißer Hartriege (njem.), cornouiller blanc, cornouiller de Tartarie (fr.), ornejo siberiano (špa.), tatarski dren (slo.).

Galerija fotografija

Podijeli