Bijeli lastavičnjak

Karakteristike

Bijeli lastavičnjak (Vincetoxicum hirundinaria Medik.) je grmolika zeljasta trajnica iz porodice zimzelenovki (Apocynaceae). Stabljika je uspravna, većinom nerazgranata, okrugla, i prekrivena dlakama, naraste do 120 cm visine. Listovi su nasuprotni, veliki, lancetasti, nalaze se na vrlo kratkim peteljkama, cjelovitog ruba, u osnovnom dijelu su srcoliki, na licu su jasno zeleni, naličje im je svjetlije. Cvjetovi su dvospolni, promjera 5-10 mm, nalaze se u pazušcima gornjih listova i smješteni su na kratkim stapkama, skupljeni su u guste gronjaste cvatove. Čaška je građena od 5 golih listića ,vjenčić čine pet bijelih, uskih latica uvijenih u desnu stranu. Prašnika ima 5, srasli su u cijev. Cvate od svibnja do kolovoza. Plod je sačinjen od dva mjehura i u njima sadrži brojne jajolike, smeđe sjemenke s dugim svilenastim dlakama.

Stanište

Rasprostranjena je biljka u dijelovima Europe i Azije, ponegdje u Sjevernoj Americi smatra se udomaćenom. Raste na suhim livadama, pašnjacima, u svijetlim šumama, na stjenovitim mjestima, obično u skupinama, od nizina do 1800 m nadmorske visine. Varijabilna je vrsta, opisano je više podvrsta.

Etimologija

Latinski naziv roda Vincetoxicum potječe od grčkih riječi vincere (pobijediti) i toxicum (otrov), jer se u prošlosti smatralo da biljka djeluje kao sredstvo protiv trovanja.^[1] Ime vrste hirundinaria potječe od naziva roda za lastavice (Hirundo), prema lastavičinom repu.^[2] Na stranim jezicima nazivi su white swallow-wort (eng.), Schwalbenwurz (njem.), dompte-venin officinal (fr.), vincetossico comune, erba seta (tal.), vencetósigo (špa.), erva-contraveneno (port.), navadni kokoševec (slo.).

Upotreba

U prošlosti se koristila kao protuotrov za zmije, kao diuretik i poticanje znojenja no danas znamo da su svi dijelovi biljke vrlo otrovni, posebno podanak. Simptomi trovanja su proljev, povraćanje, grčevi.

Galerija fotografija

Literatura

1. Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
2. http://www.actaplantarum.org/floraitaliae/viewtopic.php?t=5369
3. Sergej Forenbacher, (2001.), Velebit i njegov biljni svijet, Zagreb: Školska knjiga

Autorska prava fotografija

• Loup Gris
• Antti Bilund
• Olivier Pichard