Bijela naglavica

Karakteristike

Bijela naglavica (Cephalanthera damasonium (Mill.) Druce) je trajna zeljasta biljka iz porodice kaćuna (Orchidaceae). Stabljika je jednostavna, uspravna, gola, naraste 10-50 cm visine. Listovi su naizmjenični, jajoliki ili eliptično jajasti, dugi 4-10 cm, široki 1,5-5 cm, sa 5-10 izraženih žila. Cvjetovi su dvospolni, nepravilni, rastu na vrhovima stabljika i u pazušcima gornjih listova skupljeni po 2-12. Listovi ocvijeća su žućkastobijeli, dugi 1,5-2 cm. Medna usna je u unutrašnjosti žuta, kraća je od drugih listića. Cvate u svibnju i lipnju. Plod je kapsula koja sadrži sjemenke.

Stanište

Rasprostranjena je u srednjoj, zapadnoj i južnoj Europi, u dijelovima Azije i u sjevernoj Africi. Raste pojedinačno ili u manjim skupinama u listopadnim šumama, rjeđe na vlažnim travnjacima, od nizina do pretplaninskog pojasa. U Crvenoj knjizi Hrvatske vodi se kao gotovo ugrožena vrsta i strogo je zaštićena biljka.^[1] Razmnožava se sjemenom koje klija nakon zaraze mikoriznim gljivama.

Etimologija

Latinski naziv roda Cephalanthera potječe od grčke riječi kephale (glava) i anthera (prašnik), zbog izgleda prašničkih antera.^[2] Na stranim jezicima nazivi su white helleborine (eng.), Weißes Waldvöglein, Breitblatt-Waldvöglein (njem.), céphalanthère de Damas, céphalanthère à grandes fleurs, céphalanthère pâle (fr.), cefalantera bianca (tal.), bleda naglavka, damasonijeva naglavka (slo.).

Galerija fotografija

Literatura

1. Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, (2013.), Narodne Novine 144/2013, Pravilnik o strogo zaštićenim vrstama
2. Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
3. Čedomil Šilić, (1987.), Šumske zeljaste biljke, Sarajevo: Svjetlost
4. Sergej Forenbacher, (2001.), Velebit i njegov biljni svijet, Zagreb: Školska knjiga

Autorska prava fotografija

• Olivier Pichard
• Olei
• Bernd Haynol
• Benjamin Zwittnig