Bijela joha Alnus incana

Carstvo:
Red:
Fagales
Porodica:
Rod:
Podrod:
Vrsta:
Alnus incana
Sinonimi:
Betula incana (L.) L. f., Betula alnus var. incana L.

Karakteristike

Bijela joha (Alnus incana (L.) Moench) je listopadno stablo iz porodice breza (Betulaceae). Naraste do 20 m visine, krošnja je stožastog oblika. Korijenski sustav je plitak ali dobro razgranat, širok i jak. Kora debla je glatka, svijetlo i tamnosiva, u mladosti izraženih bijelih lenticela, kasnije plitko ispucana, s uzdužnim šarama. Mlade grančice su trouglastog presjeka, gusto su sivo dlakave, nisu ljepljive. Pupoljci su u početku zelenkasti, kasnije crvenkastosmeđi, također su u početku gusto sivo dlakavi i nisu ljepljivi, kasnije goli, na dršci su, vršni pupovi su tupo ili ušiljeno jajasti, slične veličine kao postrani koji su jajasti i većinom priliježu uz granu. Listovi su naizmjenični, široko jajasti, dugi 5-10 cm, široki 4-8 cm, na vrhu ušiljeni, na rubovima nazubljeni, na licu tamnozeleni, gotovo goli i valovito naborani, naličje je sivozeleno, valovito i u početku gusto pustenasto dlakavo. Cvjetovi su jednospolni i jednodomni, razlikujemo muške i ženke cvjetove. Muški cvjetovi skupljeni su po 3-5 u duguljaste i vitke, oko 7-10 cm duge rese na vrhovima grančica, imaju 4 prašnika, antere su prvo crvenkaste, potom žute. Ženski cvjetovi su u okruglastim češerima veličine oko 1,5 cm koje su sjedeće ili se nalaze na kratkoj, pustenasto dlakavoj dršci. Stvaraju se već u jesen a cvatu prije listanja u ožujku i travnju. Plodovi su češeri koji dozrijevanjem u rujnu i listopadu postaju crni, drvenasti i suhi, nose sitne svijetlosmeđe, okriljene oraščiće.

Pčele posjećuju cvjetove te sakupljaju tamnosmeđi pelud, nektara joha nema.

Stanište

Rasprostranjeno je stablo u sjevernom dijelu polutke, u Europi, Aziji i Sjevernoj Americi, ovisno o podvrsti. Rastu na vlažnim, ali ne i poplavnim zemljištima pokraj rijeka i potoka, na šljunkovitim, pješčanim do glinenastim tlima, obično od brdskih do pretplaninskih područja 1300 m nadmorske visine. Uzgaja se i kao ukrasna biljka, razmnožavanje se vrši sjemenom i vegetativno. Biljkama odgovara sunčano do polusjenovito stanište, dobro drenirano tlo. Otporna je na mraz i hladne temperature. Brzo raste, može rasti i na siromašnim tlima, kada se sruši ima snažnu izdanačku snagu iz panja. Pogodna je za sadnju kao pinorska vrsta, dobro veže tlo zbog razvijenog korijena a za tlo je korisna jer fiksira dušik. Životni vijek joj je 50-100 godina.

Etimologija

Latinsko ime roda Alnus staro je ime kod Rimljana za johu. Ime vrste incana znači bjeličastosiva,[1] otkud potječe i naziv siva ili bijela joha a odnosi se na sivkaste dlačice mladih grana i listova. Na stranim jezicima nazivi su grey alder, speckled alder (eng.), Grau-Erle, Weiß-Erle (njem.), aulne blanc, aulne rugueux, aulne de montagne, arcoce, varne (fr.), ontano bianco, ontano grigio (tal.), aliso gris, aliso cano (špa.), siva jelša (slo.), bela jova (sr.).

Srodna vrsta je crna joha (Alnus glutinosa) koja cvate oko 20 dana kasnije i višeg je rasta, a mlade grančice, mladi listovi i pupoljci su joj ljepljivi.

Upotreba

Drvo je crvenkasto do žutocrveno, lagano, mekano, elastično, pogodno za obradu.

Galerija fotografija

Podijeli