Bijela čemerika

Karakteristike

Bijela čemerika (Veratrum album L.) je trajna zeljasta biljka iz porodice Melanthiaceae. Stabljika je uspravna, šuplja, u gornjem dijelu je obrasla gustim dlakama, naraste do 150 cm visine. Rizom je uspravan, mesnato zadebljan, kratak. Listovi su naizmjenični, jasno izraženih žila, na licu su goli, na naličju su duboko uzdužno naborani, sa paralelnom nervaturom i obrasli finim dlačicama, plosnati i cjelovitih rubova. Prizemni listovi čine rozetu, jajasti su, dugi 10-20 cm, široki 6-10 cm, gornji listovi su kopljasti i pri osnovi obavijaju stabljiku. Cvjetovi su promjera su 1,5-2 cm, donji su dvospolni dok su gornji većinom muški, nalaze se na kratkim stapkama skupljeni u oko 30-60 cm duge metličaste cvatove na vrhu stabljike. Ocvijeće je golo ili dlakavo na rubu, s vanjske strane bijelo, izvana zelenkasto izuzev kod subsp. lobelianum kod je zelenkasto na obje strane. Plodnica je nadrasla, prašnici su kraći od perigona a antere su im okruglaste ili bubrežaste. Cvate od lipnja do rujna. Plod je trodijelni, jajasto eliptični tobolac dug oko 1-2 cm koji sadrži brojne okriljene, plosnate sjemenke dužine oko 5-15 mm.

Stanište

Rasprostranjena je na području Europe. Staništa su joj vlažne livade, šumske čistine, rubovi šuma. Raste pojedinačno ili u manjim skupinama od nizina do planinskog područja. Nalazi se u Crvenoj knjizi hrvatske flore, strogo je zaštićena vrsta.

Uzgaja se kao ukrasna biljka. Razmnožava se dijeljenjem rizoma u rano proljeće ili sjemenom premda slabo klije.

Etimologija

Naziv roda Veratrum potječe od latinske riječi verare (govoriti istinu), zbog korijena koji kada se samelje u prah potiče na kihanje a u narodu je značilo potvrdu istine na ono što je bilo rečeno^[1] ili prema drugom izvoru dolazi od latinske fraze vere atrum (stvarno crn), zbog crnih podanaka.^[2] Na stranim jezicima nazivi su false helleborine, white hellebore, white veratrum (eng.), Weiße Germer (njem.), vératre blanc, hellébore blanc, faux hellébore (fr.), veratro (tal.), ballestera blanca, eléboro blanco, hierba de ballesteros, vedegambre (špa.), bela čmerika (slo.).

Upotreba

Svi dijelovi biljke sadrže vrlo otrovne alkaloide, primjerice protoveratrin A i B, jervin i dr. Uzrokuje povraćanje, proljeve, klijenut živčanih osjetila, jak podražaj na kihanje, smrt dolazi zbog oštećenja srca i klijenuti disanja. Najotrovni je podanak u vrijeme cvatnje, otrovan je i u sušenom obliku.^[3][4]
Životinje na ispaši je zbog gorkog okusa izbjegavaju no zabilježena su trovanja.^[5]

Srodne vrste

Može se zamijeniti za medvjeđi luk (Allium ursinum) ili kada nije u cvatu za srčanik (Gentiana lutea). Razlikuju se najlakše po nervaturi listova.

Galerija fotografija

Literatura

1. Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
2. W. George Schmid, (2002.), An encyclopedia of shade perennials, Portland: Timber Press
3. Zvonimir Maretić, (1986.), Naše otrovne životinje i bilje, Zagreb: Stvarnost
4. Katarina Daniela Dubravec, Ivo Dubravec, (2001.), Biljne vrste livada i pašnjaka, Zagreb: Školska knjiga
5. Sergej Forenbacher, (1998.), Otrovne biljke i biljna otrovanja životinja, Zagreb: Školska knjiga
6. Radovan Domac, (1994.), Flora Hrvatske – Priručnik za određivanje bilja, Zagreb: Školska knjiga
7. Ljubomir Mišić, Radomir Lakušić, (1990.), Livadske biljke, Sarajevo: Svjetlost
8. Sergej Forenbacher, (2001.), Velebit i njegov biljni svijet, Zagreb: Školska knjiga

Autorska prava fotografija

• Σ64
• Alpsdake
• Alpsdake
• Σ64
• H. Zell