Bezmirisni sljez
Malva alcea
Karakteristike
Bezmirisni sljez (Malva alcea L.) je trajna zeljasta biljka iz porodice sljezovki (Malvaceae). Stabljika je uspravna, prekrivena zvjezdastim dlakama, visoka 50-130 cm. Listovi su naizmjenični, dugi i široki 2-8 cm, razdijeljeni na 5-7 režnjeva, donji listovi imaju dugu peteljku dok su gornji listovi na kraćoj peteljci. Cvjetovi su dvospolni, bez mirisa, promjera 4-6 cm, nalaze se na pustenasto dlakavim drškama u pazušcima gornjih listova. Građeni su od 5 lapova čaške koji su također pustenasto dlakavi, vjenčić ima 5 svijetloružičastih latica koje su prožete tamnim žilicama, duge se 3,5 cm čime su 3-4 puta duže od čaške. Prašnici su mnogobrojni. Cvate od lipnja do rujna. Plod je goli kalavac promjera 4-8 mm koji se kala na brojne bubrežaste plodiće.
Stanište
Rasprostranjena je u srednjoj, istočnoj i jugozapadnoj Europi, u jugozapadnoj Aziji. Raste na svijetlim staništima, na svježim, plodnim, pjeskovitim i vapnenastim tlima do pretplaninskog pojasa. Uzgaja se kao ukrasna biljka, razmnožava se sjemenom.
Etimologija
Latinsko ime roda Malva potječe od grčke riječi malakhe (mekan) čime se ukazuje na emolijentna, omekšavajuća svojstva biljaka u rodu. Ime vrste alcea potječe od grčke riječi alkea što je kod Dioskorida bilo ime jednog samoniklog sljeza.[1]
Na stranim jezicima nazivi su greater musk-mallow, cut-leaved mallow, vervain mallow, hollyhock mallow (eng.), Rosen-Malve, Siegmarswurz (njem.), mauve Alcée (fr.), malva montés, malvavisco salvaje (špa.), ostrolostni slezenovec (slo.).
Upotreba
Jestivi su mladi izdanci, listovi i nedozreli plodovi. Listovi sadrže oko 40 mg% vitamina C.[2]
Galerija fotografija
Literatura
- Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
- Ljubiša Grlić, (1990.), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Zagreb: August Cesarec
