Bergenija
Bergenia crassifolia
Karakteristike
Bergenija (Bergenia crassifolia (L.) Fritsch) je trajna zeljasta biljka iz porodice kamenika (Saxifragaceae). Stabljika naraste do 60 cm visine. Listovi su prizemni, krupni, dugi 5-13 cm, široki 4-10 cm, kožasti i glatki, obrnuto jajoliki pri osnovi suženi, valovitih ili nazubljenih rubova, nalaze se na 3-9 dugim drškama. Cvjetovi su dvospolni, mnogobrojni, skupljeni u uspravne, 5-13 cm duge grozdaste cvatove. bijele, roze i ljubičaste cvjetne glavice skupljene u guste grozdove na zadebljalim stapkama. Čine ih pet kožastih lapova čaške i vjenčić je sastavljen od pet ljubičastih, široko jajolikih latica. Prašnika je 10. Cvate od ožujka do svibnja. Plod je kapsula koja sadrži brojne crne sjemenke.
Dobra je medonosna biljka, pčele sakupljaju nektar i pelud.[1]
Stanište i uzgoj
Bergenija je prirodno rasprostranjena na Sibiru, kod nas se uzgaja kao ukrasna biljka u parkovima i dvorištima, na cvjetnim gredicama, za ukrašavanje rubnika kamenjara i sl. Razmnožavanje se vrši dijeljenjem korijena u rano proljeće ili jesen, ili rjeđe sjemenom. Literatura navodi podatak da uspijevaju na suncu i djelomičnoj sjeni, no nama rastu na sjenovitom mjestu iza kuće te uspijevaju sasvim normalno. Odgovara im dobro drenirana zemlja, prilagodi se svakom tipu tla. Otporna je na hladne temperature do – 20°C.
Etimologija
Latinsko ime roda Bergenia dano je u čast njemačkom botaničaru i liječniku Karlu Augustu von Bergenu (1704. – 1759.). Na stranim jezicima nazivi su Siberian tea, heartleaf bergenia (eng.), Dickblatt-Bergenie (njem.), bergénie à feuilles charnues, oreille d’éléphant (fr.), bergenia a foglie carnose (tal.), debelolistna bergenija (slo.).
Upotreba
Listovi se koriste kao čaj.[2]
Galerija fotografija
Literatura
- Vjeroljub Umeljić, (2004.), U svijetu cvijeća i pčela: atlas medonosnog bilja, Split: Ilija Borković
- www.pfaf.org/user/Plant.aspx?LatinName=Bergenia+crassifolia
