Balončić
Platycodon grandiflorus
Karakteristike
Balončić (Platycodon grandiflorus (Jacq.) A.DC.) je zeljasta trajnica iz porodice zvončića (Campanulaceae). Stabljike su uspravne, vitke, u gornjem dijelu razgranate. Obično narastu oko 60 cm visine. Korijen je mesnat, bijeli, dug do 20 cm, podsjeća na korijen peršina. Listovi su zeleni, jednostavni, ovalnog oblika i nazubljenih rubova. U bazalnom dijelu stabljike raspoređeni su pršljenasto po troje, na stabljici se nalaze nasuprotno i više su izduženi. Cvjetovi se razvijaju na vrhovima stabljika ili na dugačkim stapkama u gornjim pazušcima listova. Cvjetni pupoljak je napuhnut kao balončić, možda je upravo najzanimljiviji u toj fazi. Otvoreni cvjetovi su veliki, promjera oko 5 cm, zvjezdoliki, sastavljeni od pet latica prožetim žilicama i pet prašnika. Cvatu u srpnju i kolovozu. Plod je kapsula koja sadrži brojne smeđe sjemenke.
Stanište
Prirodno je rasprostranjena u sjeveroistočnoj Aziji (Kina, Koreja, Japan, istok Sibira). Uzgaja se kao ukrasna biljka širom svijeta. Postoje kultivari bijelih, rozih i ljubičastih cvjetova, te kultivari dvostrukih cvjetova, koje zapravo čine cvjetovi dvostrukih latica u dva reda.
Etimologija
Latinsko ime roda Platycodon složenica je grčkih riječi platýs (velik) i kódon (zvončić). Prema drugom izvoru, potječe od grčkih riječi platikos (širina) i odon (zub), zbog nazubljenih rubova listova.[1] Ime vrste grandiflorus latinska je riječi te znači veliki cvijet. Na stranim jezicima poznata je kao bellflower, balloon flower (eng.), Ballonblume (njem.), pianta pallone (tal.), campanule à grandes fleurs, fleur ballon (fr.), campánula china (špa.), zvončnik (slo.). Do 1830. godine biljka je bila smještena u rod zvončića (Campanula), sve dok ju francuski botaničar Alphonse Pyramus de Candolle (1806. – 1893.) nije smjestio u vlastiti rod.
Uzgoj
Balončić razmnožavamo sjemenom ili dijeljenjem biljke u proljeće. Odgovara im sunčano ili polusjenovito mjesto i dobro drenirano, vlažno i plodno tlo, bogato kalcijem. U mjestima gdje su ljeta izrazito vruća bolje ju je posaditi na zaštićenom mjestu, u polusjeni. No, suviše sjenovite pozicije mogu prouzročiti slabu cvatnju. Bolje ih je sadit u skupinama, na jedan kvadratni metar tako možemo posaditi 8-12 biljaka. Zimi nadzemni dio stabljike često odumre, no u proljeće ponovo krene s rastom. Generalno je otporna biljka na štetočine i bolesti, iako ju mogu zadesiti lisne uši ili crveni pauk.
Upotreba
Korijen se koristi u tradicionalnoj kineskoj medicini kod nakupljene sluzi u grlu i za kašalj a i jestiv je, kuha se u juhama kao povrće. Sakuplja se nakon što listovi odumru u jesen. Očisti se, nareže i kiseli u mješavini soli, češnjaka, čili papričice i sečuanskog papra (Zanthoxylum). Osušeni korijen koristi se kuhan u juhama ili kao čaj.[2] Jestivi su i mladi listovi, stariji se suše i koriste kao začin.
