Bahornica

Karakteristike

Obična bahornica (Circaea lutetiana L.) je trajna zeljasta biljka iz porodice pupoljki (Onagraceae). Stabljika je uspravna, fino dlakava, većinom nerazgranata i naraste do 40 cm visine. Podanak je drvenast, s podzemnom stolonima. Listovi su nasuprotni, jednostavni, jajoliki, na osnovi zaobljeni, nazubljenih rubova, dugi do 10 cm i smješteni na 1-3 cm dugim stapkama koje su na gornjoj strani užljebljene. Cvjetovi su dvospolni, sićušni, nalaze se na kratkim stapkama (koje pri dnu nemaju pricvjetnih listova), skupljeni u rahle grozdaste cvatove na vrhovima stabljika ili iz postranih izboja koji rastu iz pazušca listova. Lapova čaške ima dva, dlakavi su, često purpurni, povijeni su prema nazad. Vjenčić ima bijele ili crvenkaste, dvije dvorežnjaste latice dužine 2-4 mm. Prašnika ima dva, bijeli su i dvostruko su duži od latica. Cvatu od lipnja do kolovoza. Plod je nepucavac, prekriven kukastim dlačicama te se sadrži jednu ili dvije sjemenke.

Stanište

Rasprostranjena je na području Europe, srednje Azije, sjeverne Afrike i Sjeverne Amerike. Staništa su joj vlažna i sjenovita ili polusjenovita mjesta listopadnih, zimzelenih i mješovitih šuma i šikara. Susrećemo je od nizina pa do gornje granice brdskog pojasa (800-900 m n.v.)

Etimologija

Latinsko ime roda Circaea (grč. kirkaia) je kod Dioskorida bilo ime za mandragoru (Mandragora officinarum) a vuče porijeklo od imena čarobnice Kirke iz grčke mitologije koja je bila poznata po tome što bi svoje neprijatelje pretvarala u svinje uz pomoć napitaka i biljaka.^[1]Ime vrste lutetiana potječe od latinskog naziva za grad Pariz (Lutetia) koji je u ondašnje doba bio poznat kao grad vještica. Slični nazivi povezivanja biljke s čarobnjaštvom mogu se naći i u nekim stranim jezicima.

Nazivi su enchanter’s-nightshade (eng.), Großes Hexenkraut, Gemeines Hexenkraut (njem.), herbe aux sorcières (fr.), erba maga comune (tal.), hierba de la bruja (špa.), veliki nadlišček (slo.).

Galerija fotografija

Literatura

1. Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
2. Radovan Domac, (1994.), Flora Hrvatske – Priručnik za određivanje bilja, Zagreb: Školska knjiga
3. Čedomil Šilić, (1987.), Šumske zeljaste biljke, Sarajevo: Svjetlost
4. Sergej Forenbacher, (2001.), Velebit i njegov biljni svijet, Zagreb: Školska knjiga