Badem Prunus dulcis

Carstvo:
Red:
Rosales
Porodica:
Podrod:
Vrsta:
Prunus dulcis
Sinonimi:
Amygdalus communis L., Prunus amygdalus Batsch, Prunus communis (L.) Arcang. non Huds., Amygdalus dulcis Mill.

Karakteristike

Badem (Prunus dulcis (Mill.) D.A.Webb) je listopadno stablo iz porodice ruža (Rosaceae). Svrstano je zajedno s breskvom u podrod badema (Amygdalus) te čini rod šljiva (Prunus). Stablo naraste do 10 m visine tvoreći široku, piramidalnu krošnju. Korijenov sustav je jak i dubok. Deblo je do 30 cm u promjeru, kora je u mladosti glatka i sivozelena, kasnije postane svijetlosiva i ljuskava. Grane su gole i bez trnova. Listovi su smješteni naizmjenično, nalaze se peteljci dugoj 2-3 cm, plojke su dužine 10-12 cm, ušiljenih vrhova i nazubljenih rubova. Cvjetovi su pojedinačni, dvospolni, pravilni, promjera do 2 cm. Građeni su od čaške koju čine pet zelenih lapova i vjenčića od pet latica bijele ili nježno roza boje. Prašnici su mnogobrojni. Cvatu prije listanja već i zimi, u siječnju i veljači. Plod je sivozelena dlakava koštunica, obavijena je mesom koje se otvori kada u jesen dozrije, te otkriva tvrdu ali glatku smeđu ljusku koja je prekrivena s puno malih rupica. Unutar nje nalazi se gola, 1,5-3 cm duga, spljoštena sjemenka smeđe ljuske.

Medonosna je biljka, premda ju pčele zbog rane cvatnje iskoriste tek polovično. Inače dobro medi i daje dosta peluda.[1]

Stanište

Prirodno raste na području Srednje Istoka i južne Azije. Kultivirao se u Kini još u 10. stoljeću pr. Kr. , te u staroj Grčkoj u 5. stoljeću pr. Kr. Kod nas ga ima uzduž Jadranske obale. Životni vijek mu je do 130 godina.

Uzgoj

Badem se uzgaja iz sjemena te se nakon godinu ili dvije sadnice cijepe na podlogu sjemenjaka gorkog badema, marelice, šljive ili breskve. Sade se u duboko drenirana tla bogata humusom i hranjivim tvarima iako uspijevaju i na tlu slabije kvalitete. Potrebno im je omogućiti razmak od barem 5×5 metra. Iako se na istom stablu nalaze muški i ženski cvjetovi potrebno je u uzgoju imat barem dva stabla za razvoj plodova. Smatra se da odlično podnosi sušu no u komercijalnoj proizvodnji mu često slažu navodnjavanje kako bi prinos bio maksimalan.

U stanju mirovanja stabla su otporna na -20°C no u fazi cvjetanja ne više ispod nule (-1°C), što je problem jer badem cvjeta već u siječnju i veljači, iako postoje i sorte kasnog cvjetanja. U vrijeme dozrijevanja plodova potrebno im je puno topline i sunčeve svjetlosti, osim mraza treba zaštitu od jakih vjetrova. Nije otporno stablo, te je osjetljiv na brojne bolesti i štetnike (lisne i štitaste uši, žilogriz), kovrčavost lista..

Plod je zreo kada vanjska opna pukne, oko 7-8 mjeseci nakon cvjetanja. No ne dozrijevaju svi plodovi istovremeno već prvo dozriju oni na vanjskim dijelovima krošnje. Berba se obavlja ručno na pokrovu ili mreži koja se postavi ispod stabla.

U kontinentalnom području se badem obično ne uzgaja zbog prerane cvatnje. U svijet se najviše uzgaja u Kaliforniji, na čiju proizvodnju otpada čak 50% ukupne svjetske proizvodnje.

Etimologija

Latinski naziv roda Prunus upotrijebio je Carl Linnaeus 1737. Porijeklo mu je grčka riječ proumnon, te označava stablo šljive.[2] Naziv vrste dulcis znači sladak. Naša riječ badem, turcizam je koje vuče porijeklo iz sanskrita (badama).[3] Poznate su daljnje izvedenice od badema, kao npr. bademaste oči koje ukazuju na oblik. Strane riječi za badem (eng. almond, fr. L’amandier, špa. El almendro, tal. Il mandorlo, njem. Mandelbaum) vuču porijeklo od latinske riječi amandula, što je nastalo od starogrčke riječi amygdala.

Upotreba

Jestive su sjemenke, jedu se sirove ili (prečesto) kao dio mnogih slastica. Bogati su vitaminom E, vlaknima, mineralima (magnezij, kalcij, kalij…). Od sjemenki badema radi se biljno ulje koje je jedno od najsvestranijih biljnih ulja u aromaterapiji. Koristi se najviše u masažama te u kozmetici.

Od sjemenki se može napraviti bademovo mlijeko tako da se bademi namoče preko noći u vodi, sljedeći dan im se kožica odstrani te se izmiksa s vodom i zasladi prema želji.

Pupovi badema korisni su u gemoterapiji.

Drvo badema je crvenkasto, kompaktno, dobro se polira, koristi se u tokarstvu i stolarstvu.

Divlje srodne forme poznate su kao gorki badem (Prunus dulcis var. amara) no one se zbog glikozida d-amigdalina kojeg plod sadrži ne smatraju jestivima. Gorkog su okusa i otrovne u većim količinama. Amigdalin se žvakanjem pod utjecajem enzima pretvara u cijanovodičnu kiselinu, onemogućuje se disanje stanica i dolazi do gušenja. Smrtonosno otrovna doza za dijete je 10 sjemenki, za odraslu osobu je 50-60 sjemenki.[4]
Od gorkog badema pravi se naširoko poznati marcipan, radi se od mljevenih badema uz dodatak šećera.

Galerija fotografija

Podijeli