Preskoči do glavnog sadržaja

Babin zub

Tribulus terrestris

Karakteristike

Babin zub (Tribulus terrestris L.) je jednogodišnja zeljasta biljka iz porodice dvoliskovica (Zygophyllaceae). Stabljika je dlakava i razgranata, no kako puže po tlu naraste tek do 50 cm visine. Listovi su nasuprotni, parno perasti, čine ih 5-8 para jajastih lisaka sivozelene boje. Cvjetovi su pojedinačni, dvospolni, pravilni, mali, stvaraju se u pazušcima listova i ogranaka stabljika. Dvostrukog su ocvijeća, čašku čine pet slobodnih lapova, vjenčić je građen od pet slobodnih, ovalnih, žutih, latica. Prašnika ima deset. Cvjeta od travnja do rujna. Plod je tobolac sastavljen od pet trnovitih plodića kojima se lako hvataju za dlake životinja i tako raznose. Biljka u godini stvori do 5700 sjemena.[1]

Stanište

Rasprostranjena je u južnoj Europi, dijelovima Azije i Afrike. U Sjevernoj Americi smatra se invazivnom. Raste kao korov po vrtovima, travnjacima, kod nas je ima u priobalnom području. Skromna je biljka, žilava.

Etimologija

Latinski naziv roda Tribulus potječe od grčke riječi tribolos (željezo koje se koristilo u ratu protiv napredovanja konjice), zbog sličnosti ploda.[2] Ime vrste terrestris (zemljani) odnosi se na prizemni rast biljaka. Na stranim jezicima nazivi su goathead, puncturevine, small caltrop (eng.), Erd-Burzeldorn, Erdsternchen (njem.), croix-de-Malte (fr.), tribolo comune, caciarello (tal.), abrojo común (špa.), navadna zobačica (slo.).

Upotreba

Koriste se plodovi, te mladi listovi i izdanci koji se mogu konzumirati prokuhani.[3] Babin zub često koriste bodybuildera pošto biljka povećava razinu testosterona.

Galerija fotografija

Pregled lokacija