Ashwagandha
Withania somnifera
Karakteristike
Ashwagandha (Withania somnifera (L.) Dunal) je indijska biljka koja baš kao i krumpir, rajčica i patlidžan pripada porodici pomoćnica (Solanaceae). Grm je zeljast, no drvenastih stabljika pri osnovi. Naraste do 170 cm visine tvoreći razgranate i dlakave izboje. Listovi su naizmjenični, ovalnog oblika, dugi do 10 cm i nalaze se na kratkim peteljkama. Dlakavi su na naličju i izražene nervature. Cvjetovi su dvospolni, zelenkastožuti, sitni i neugledni, cvatu krajem ljeta. Skupljeni su u pazušcima listova i sastavljeni su od pet latica i pet prašnika. Plod je u početku narančast a dozrijevanjem postane tamnocrven. Sadrži mnogobrojne sitne, plosnate, svijetlosmeđe sjemenke.
Prirodno je rasprostranjena u Indiji, Nepalu, Pakistanu i Šri Lanki.
Etimologija
Latinsko ime roda Withania dano je u čast engleskom botaničaru Henryju Withamu (1779. – 1844.). Ime vrste somnifera znači ona koja inducira san, potječe od riječi somnus (san) i fero (nosim).[1] Naziv ashwagandha znači miris konja (Ashwa – konj, gandha – miris), svježe iskopan korijen biljke izraženog je neugodnog mirisa, no navodi se da je naziv takav prije svega jer biljka daje snagu i vitalnost konja. Osim pod nazivom ashwagandha, na stranim jezicima poznata je još kao Indian ginseng, poison gooseberry, winter cherry (eng.), Schlafbeere, Winterkirsche (njem.), ginseng indiano, ciliegia d’inverno, uva spina velenosa (tal.), bufera, ginseng indio, oroval, orval, hierba mora mayor (špa.), indijski ženšen (slo.).
Taksonomija
Otac taksonomije Carl Linnaeus prvobitno ju je smjestio u rod Physalisa, u rod gdje se nalaze poznata šumska mjehurica (Physalis alkekengi) i peruanska jagoda (Physalis peruviana), davši joj ime Physalis somnifera. Francuski botaničar Michel Félix Dunal (1789. – 1856.) kasnije joj je odredio vlastiti rod. Ashwagandha je najprominentnija vrsta u svom rodu koji sadrži još 22 vrste. Neke vrste obilježene su da rastu na području južne Europe, no na našem području Hrvatske nije dokumentirana niti jedna.
Uzgoj
Započeli smo sjetvom u ranom proljeće, sijanjem u teglice te stavljanjem na prozorsku dasku. Sjemenke imaju visoku klijavost i biljčice su ubrzo prerasle teglice te smo ih presadili u veće tegle, da bi naposljetku sredinom svibnja tada već snažne biljke presadili u vrt na nekoliko mjesta.
Od dvadesetak biljaka nekoliko njih je bilo snažnijeg rasta i tvorilo snažan grmić. Kako joj godi puno sunca, biljke koje ga nisu imale nisu se jače razvile. Njih ćemo presaditi u tegle te unijeti u kuću preko zime.
Ashwagandha cvjeta u rujnu no nema značajni cvijet već odmah počne stvarati male čahure u kojoj dozrijevaju crvene bobice. Svaka takva dozrijela bobica sadrži puno malih sjemenki koje samo čekaju proljetnu sadnju ili razmjenu s kakvom drugom zanimljivom biljkom.
Veće grmiće oprezno smo izvadili netom prije dolaska hladnih temperatura. Zdrave i neoštećene listove stavili smo sušiti za čaj a korijenje dobro oprali, narezali i stavili sušiti. Njih ćemo pokušati samljeti u prah ili koristit kao čaj.
Upotreba
Popularnost ashwagandhe kod nas sve više raste, u dućanima zdrave hrane se prodaje kao dodatak prehrani i nosi biljeg hrane koja pomaže organizmu za širok spektar bolesti.
Korijen u obliku praha dodaje se sokovima i jelima koja mogu zakamuflirati njezin okus. Može ju se i pomiješati s mlijekom te konzumirati prije spavanja. Navodno inducira žive snove.
Listovi se koriste kao čaj. I korijen i listovi jačaju vitalnost i libido.
- Korijen: 2 g korijena se kuha 10 min te ostavi stajati 10 min, procijedi te piti 2 šalice dnevno.
- Listovi: 3-5 g listova prelije se kipućom vodom i dalje koristi kao korijen
