Preskoči do glavnog sadržaja

Artičoka

Cynara scolymus

Karakteristike

Artičoka (Cynara scolymus L.) je zeljasta trajnica iz porodice glavočika (Asteraceae). Stabljike su uspravne, slabo razgranate, do 2 metra visoke. Korijen je debeo, razgranat i dobro razvijen, dug do 150 cm. Listovi su plavkastozeleni, veliki, dugački do 70 cm, krupno nazubljeni (no nisu bodljikavi). Na licu su glatki, naličje im je mekano dlakavo. Na vrhu stabljike tokom ljetnih mjeseci javljaju se plavoljubičasti cvjetovi skupljeni u glavice i obavijeni zaštitnim širokim, mesnatim ljuskama. Cvjetovi su pravilni, dvospolni, dvostrukog ocvijeća. Promjera im može biti do 10 cm. Plodnica je jednogradna, s jednim sjemenim zametkom, prašnika ima pet. Plod je roška sive boje s tamnim prugama.

Porijeklom je iz sjevernih dijelova Afrike gdje se još može naći po divljini, danas se artičoka najviše uzgaja kao povrtna biljka.

Kalendar sjetve i sadnje

Tablica prikazuje okvirno vrijeme sjetve, presađivanja i očekivanu berbu kroz mjesece, prilagođeno za kontinentalnu klimu.

Sijanje na zaštićeno Sijanje na otvoreno Presađivanje Berba
Siječanj
- - - -
Veljača
- - - -
Ožujak
- - -
Travanj
- - -
Svibanj
- -
Lipanj
- - -
Srpanj
- - -
Kolovoz
- - -
Rujan
- - - -
Listopad
- - - -
Studeni
- - - -
Prosinac
- - - -

Etimologija

Latinsko ime roda Cynara potječe od grčke riječi kynara, što je bilo ime jedne vrste artičoke kod antičkog grčkog pisca Ateneja iz Naukratije. Ime vrste scolymus potječe od grčke riječi skolos (trn), zbog trnovitih vrhova listova.[1] Naziv artičoka potječe iz talijanske riječi articiocco, izvorno arapski al-ḥuršūfa.[2] Na stranim jezicima nazivi su globe artichoke (eng.), Artischocke (njem.), artichaut (fr.), carciofo (tal.), alcachofera, alcachofa, alcaucil (špa.), alcachofra (port.), artičoka (slo.).

Uzgoj

Razmnožava se sjemenom koje lako nikne ali može se i razmnožiti u proljeće dijeljenjem korijenja. U literaturi stoji podatak da ju je zimi u hladnim krajevima potrebno premjestiti na neko sigurno mjesto ili pažljivo zaštititi korijen od smrzavanja, međutim nama u kontinentalnoj dijelu biljke ponovno niknu iz korijena kada dođu topli proljetni dani. Odgovara joj toplo, sunčano i vlažno mjesto, no kada ima previše vlage, kao što se nama dogodilo u razdobljima intenzivnih kiša, mogu je napasti uši. Oko biljke možemo malčirati kako bi spriječili rast korova i održili zemlju vlažnom.

Ukoliko želimo imati veće glavice, potrebno je odabrati dva cvjetna pupa a ostale odrezati. Beru se glavice dok se vanjski ovojni listići počnu odvajati od srednjih.

Upotreba

Cvjetna glava je jestiva a bere se prije nego što se počne otvarati. Potrebno je očistiti vanjske listove, staviti kuhati dok ne omekša te se jede sočno srce cvijeta. Okus je nalik kuhanoj brokuli.

U biljnoj medicini listovi igraju važnu ulogu u snižavanju razine povišenog kolesterola, za bolji protok žuči kod slabe probave, te za bolju funkcije jetre. Vrlo su gorkog okusa, i ako samo sitni dio lista probate gricnut nagonit će vas da ga brzo ispljunete. Upravo ta gorčina povećava lučenje žuči što djeluje i povoljno na probavu i poticanje apetita. Obično se sakupljaju listovi koji se beru u prvoj godini nakon cvatnje, no isto ih možemo koristiti kada god imamo priliku. Najbolje je koristiti svježe listove.

  • 1 šaka svježih listova prelije se litrom vode, ostavi 15 minuta poklopljeno i procijedi. Pije se ravnomjerno raspoređena cijela doza kroz dan uvijek prije obroka.

Korijen je također ljekovit i jednako gorak kao listovi a on se vadi tokom jeseni. Međutim artičoka stvara pregršt listova tako da nije potrebno vadit biljku, već ju je bolje pustiti neka raste i slijedeće godine će ponoviti ciklus još rodnije.

Galerija fotografija

Pregled lokacija