Apolon

Karakteristike

Apolon ili crvenooki parnasovac (Parnassius apollo L.) je vrsta dnevnog leptira iz porodice lastinrepaca (Papilionidae). Krila su bijela do žućkastobijela, na prednjim krilima vidljive su izražene veće crne pjege. Na vanjskim rubovima nemaju ljuščica i prozirni su, prednja krila imaju nekoliko manjih crvenih pjega, na stražnjim krilima ima četiri crvene mrlje s crnim rubom i bjelkaste točkice u unutrašnjosti. Ticala su svijetlosiva, neznatno sivo prstenasta s crnim vrhom. Promjera su 6-8,5 cm. Ženke se razlikuju od mužjaka jer su jače crno oprašene i crvene mrlje na krilima su često veće.

Promjenjiva je vrsta ovisno o području rasprostranjenosti i staništu. Opisan je velik broj podvrsta, primjerice velebitska podvrsta liburnijski apolon ili liburnijski parnasovac (Parnassius apollo liburnicus) ima raspon krila do 8 cm.

Razvoj leptira

Ženka polaže jajašca u blizini biljaka iz roda žednjaka (Sedum) i čuvarkuća (Sempervivum). Jajašca su bijela, okrugla, udubljena u sredini, tvrde ljuske, granulirane površine koja ih štiti za jake zime. Možemo ih naći od lipnja do veljače. Odrasle gusjenice velike su 3-5 cm, crnosmeđe ili baršunasto crne, imaju dvije narančaste točkaste uzdužne crte na svakom segmentu, crnoplave bradavice, obrasle su nježnim dlakama. Može ih se u skupinama naći na biljkama hraniteljicama, na bijelom žednjaku (Sedum album) ili na velikom žednjaku (Sedum maximum). Prezimljuje kao posve razvijena gusjenica unutar jajne opne. Kukulji se od travnja do sprnja, kukuljice su crvenkastosmeđe do tamnosmeđe ili crnkaste, skrivene na tlu ispod kamenja.

Hrane se cvjetnim nektarom, Privlači ga ljudski znoj te može sletjeti na oznojene ruke ili lice ako je osoba mirna.

Stanište

Rasprostranjen je u dijelovima južne i srednje Europe, postoje odijeljene populacije u Skandinaviji i na Baltiku, u Aziji su još značajnije populacije u središnjem dijelu. Staništa su mu planinska područja, sunčane i stjenovite padine, planinske livade i proplanci, od 500 do 2400 m nadmorske visine. Zaštićena je vrsta.^[1]

Javlja se u jednoj generaciji od lipnja do kolovoza. Aktivan je za toplih sunčanih dana, za oblačnih dana odmara na cvijeću.

Etimologija

Naziv roda Parnassius dan je prema planini Parnas (2459 m) u središnjoj Grčkoj koja je u grčkoj mitologiji bila posvećena bogu Apolonu i nimfama, te je bila dom muza. Ime vrste apollo kao i hrvatski naziv dobio je prema Apolonu, grčkom bogu glazbe, sunca i poezije. Na stranim jezicima nazivi su mountain Apollo (eng.), Rote Apollo, Apollofalter (njem.), apollon (fr.), farfalla apollo (tal.), apolo (špa.), gorski apolon, rdeči apolon (slo.), apolon (sr.).

Galerija fotografija

Literatura

1. Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, (2013.), Narodne Novine 144/2013, Pravilnik o strogo zaštićenim vrstama
2. Sergej Forenbacher, (2002.), Kompendij velebitske faune, Zagreb: Veterinarski fakultet
3. Wolfgang Dierl, (1987.), Leptiri – upoznavanje i određivanje leptira i njihovih gusjenica, Ljubljana: Mladinska knjiga
4. Mladen Kučinić, Iva Mihoci, Antun Delić, (2014.), Leptiri oko nas, Zagreb: Školska knjiga

Autorska prava fotografija

• Björn S.
• Francescapalli
• Luiclemens
• Erika Gummerer