Apeninska šumarica
Anemone apennina
Karakteristike
Apeninska šumarica (Anemone apennina L.) je trajna zeljasta biljka iz porodice žabnjaka (Ranunculaceae). Podanak je crn, gomoljasto odebljan. Stabljika je jednostavna, dlakava, uspravna, crvenkasta u osnovi, visoka 10-30 cm. Listovi su urezani, nalaze se na dlakavoj peteljci dugoj 5-15 cm. Cvjetovi su pojedinačni, krupni, promjera oko 4 cm, čine ih 8-14 plavih ili rjeđe bijelih, duguljasto eliptičnih latica. Prašnici su mnogobrojni, blijedožuti ili bijeli, plodnice su nadrasle i svaka ima jedan sjemeni zametak. Cvate od ožujka do svibnja. Plod je jednosjemeni oraščić, dlakav, kratkog kljuna..
Stanište
Rasprostranjena je u srednjoj i južnoj Europi, od nizina do planinskog područja. Raste u svijetlim šumama i šikarama na umjereno kiselim staništima umjereno bogatim dušikom. Zaštićena je vrsta. Uzgaja se kao ukrasna biljka, traži svjetlo ili polusjenovito mjesto, dobro dreniranu i vlažnu zemlju. Ne odgovara joj vruće podneblje i suho tlo, uspijeva na kiselim i bazičnim tlima. Razmnožava se sjemenom u pjeskovitom tlu ili dijeljenjem u rano proljeće ili ujesen kada se sadi na dubinu od 5 cm i razmak od 10-15 cm. Prilikom razmnožavanja sjemenom cvate za dvije godine.
Postoji više kultivara, npr. ‘Plena’ i ‘Purpurea’ imaju dvostruki tip cvjetova.
Etimologija
Naziv roda Anemona prema Teofrastu potječe od grčke riječi za vjetar – anemos, zbog cvjetova koji se i na lagan povjetarac zanjišu.[1] Ime vrste apennina odnosi se na planinski lanac Apenina u Italiji. Na stranim jezicima nazivi su blue anemone (eng.), Apennin-Windröschen (njem.), anémone des Apennins (fr.), anemone dell’Appennino, anemolo dei boschi (tal.), apeninska vetrnica (slo.).
Upotreba
Otrovna je biljka.
Galerija fotografija
Literatura
- Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
- Rossella Rossi, (1989.), Simon and Schuster’s Guide to Bulbs, New York: Simon & Schuster
- Čedomil Šilić, (1987.), Šumske zeljaste biljke, Sarajevo: Svjetlost
