Antun Heinz
1861. - 1919.
Antun Heinz, rođen 1861. godine, neizbrisivo je obilježio hrvatsku botaničku baštinu i znanstveno naslijeđe svojim vrijednim doprinosima. Kroz svoj izuzetan rad u području botanike i bakteriologije te stvaranje Botaničkog vrta, ostavio je trajan pečat koji se neizmjerno cijeni i u hrvatskom i u svjetskim znanstvenim krugovima.
Kreator botaničkog vrta
U Zagrebu je maturirao 1879. u klasičnoj gimnaziji a nakon završetka studija i stjecanja doktorata na Mudroslovnom fakultetu 1886. godine, Antun Heinz je započeo svoju akademsku karijeru kao asistent prvom profesoru botanike, Bohuslavu Jirušu (1841. – 1901.). Nakon odlaska profesora Jiruša u Prag, preuzeo je predavanje iz opće, šumarske i farmaceutske botanike na Mudroslovnom fakultetu.
Heinz se isticao kao stručnjak i entuzijast u botanici, postavši ključnom figurom u stvaranju Botaničkog vrta u Zagrebu, koji je utemeljio 1889. godine. Nakon temeljitog istraživanja botaničkih vrtova diljem Europe, uz pomoć vrtlarskog nadzornika Vitezslava Durchaneka (1857. – 1924.), krenuo je u oblikovanje vrta s obiljem biljnih vrsta iz različitih krajeva svijeta. Ovaj vrt se isticao kao jedan od najbolje osmišljenih botaničkih vrtova tog vremena, a, unatoč povremenim promjenama, temelji Heinzova rada ostaju vidljivi i prisutni i danas.
Znanstveni doprinosi
Antun Heinz nije bio samo osnivač vrta; isticao se i svojim značajnim doprinosima u botanici. Posebno se bavio istraživanjem flore mahovina i paprati, a također je bio značajan u području bakteriologije. Neka od njegovih poznatih djela bila su “Briofiti zagrebačke okolice” iz 1889. godine te “Kratke nauke o bakterijama” i “Bakteriološka analiza zagrebačkih pitkih voda”.
Heinz nije zaboravio ni razvoj Botaničkog zavoda, posebice njegova herbarija, te je nabavio herbar Josipa Schlossera kako bi obogatio svoje znanstvene resurse. Pored svojih botaničkih interesa, bavio se općom biologijom i bakteriologijom. U vremenima kada je bakteriologija u Hrvatskoj bila u povojima, organizirao je obavljanje pretraga u Bakteriološkom laboratoriju Botaničkog zavoda za potrebe medicinske i epidemiološke službe. Od 1886. do 1907. godine obavljao je bakteriološke pretrage za potrebe javnog zdravstva, posebno istražujući bolesti poput kolere i tuberkuloze.
Umro je 1919. godine te je sahranjen na zagrebačkom groblju Mirogoj. Godine 1936. ulica u Zagrebu dobila je njegovo ime, što jasno svjedoči o njegovom utjecaju i priznanju koje je stekao tijekom svog života te koliki je pečat ostavio u povijesti grada.
