Ambrozija
Ambrosia artemisiifolia
Karakteristike
Ambrozija (Ambrosia artemisiifolia L.) je jednogodišnja zeljasta biljka iz porodice glavočika (Asteraceae). Stabljika je uspravna, četverobridna, razgranata u gornjem dijelu, prekrivena grubim dlačicama i naraste do 150 cm visine. Korijen je vretenast, snažan ali plitak. Listovi su nasuprotni, jajasti, dugi 5-10 cm, duboko perasto razdijeljeni, gusto obrasli prileglim dlakama, plavkastozelene boje, na licu su tamniji dok je naličje svjetlije. Cvjetovi su jednodomni, skupljeni u uspravne grozdaste cvatove na vrhovima stabljika i sporednih izboja. Ženski cvjetovi nalaze se u pazušcima gornjih listova a iznad njih smješteni su muški cvjetovi. Prašnika ima 5, plodnica je podrasla. Cvatu od srpnja do rujna. Plod je roška velika oko 3 mm.
Muški cvjetovi stvaraju velike količine peludnih zrnaca koje se raznose vjetrom i više od 300 km a svaka biljka oslobađa stotine milijuna peludnih zrnaca u jednoj sezoni. Godišnje biljka proizvede i do 6000 sjemenki koje klijavost zadržavaju više od 30 godina,[1][2]
Stanište
Porijeklom je iz područja Sjeverne Amerike a u Europu je uvezena u 19. stoljeću. Službeno je u okolici Pitomače prvi puta dokumentirana 1941. godine zbog čega je poznata i pod nazivom partizanka. Brzo se širi, raste na zapuštenim zemljištima i livadama, uz puteve, nalazimo je u polju među usjevima i u vrtu na gredicama. Spada u vrlo invazivne biljke.
Etimologija
Latinsko ime roda Ambrosia potječe od istoimene grčke riječi i znači besmrtan, jer je prema predaji ambrozija bila hrana bogova koja ih je činila besmrtnom. Ime vrste artemisiifolia ukazuje na sličnost listova s biljkama iz roda pelina (Artemisia). Na stranim jezicima poznata je kao common ragweed, blackweed, american wormwood (eng.), Ambrosie, Beifußblättriges Traubenkraut (njem.), ambrosia con foglie d’Artemisia (tal.), ambroisie, ambroisie à feuilles d’armoise, ambroisie élevée, petite herbe à poux (fr.), pelinolistna ambrozija, žvrklja (slo.).
Ambrozija kao alergen
Kao jedan od najjačih alergena došla je na zao glas, počinje rasti u travnju no problematična je u fazi cvjetanja – tokom kolovoza. Smatra se da ukupna količina peluda koju u jednoj sezoni proizvede ambrozija premašuje količinu peluda svih ostalih biljaka, s iznimkom trava.[3] Samo 20-30 peludnih zrnaca na 1 m² dovoljno je za pojavu alergije.[4] Simptomi su začepljenje nosa, šmrcanje, kihanje, crvenilo i svrbež očiju. Zbog snažnog, invazivnog razmnožavanja i poticanja alergijskih reakcije kod velikog broja ljudi, u Hrvatskoj od 2007. je na snazi Naredba o obveznom uklanjanju ambrozije.[5] U doba cvjetanja ambrozije preporuča se izbjegavati ambroziju. Što znači, zatvoriti se u četiri zida ili nekamo daleko otputovati, možda na more.
Upotreba
Naporom da se pokuša pronaći način iskorištavanja ambrozije, saznalo se da može poslužiti kao izvor ugljikohidrata i pripisuje joj se biocidno djelovanje protiv puževa, no nema više podataka o tome.[6][7]
Galerija fotografija
Literatura
- Toni Nikolić, Božena Mitić, Igor Boršić, (2014.), Flora Hrvatske: invazivne biljke, Zagreb: Alfa
- Petar Petrić, Mirko Tomašević, (2003.), Biljne vrste uzročnice peludnih alergija, Požega: Spin Valis a b
- Nada Hulina, (1998.), Korovi, Zagreb: Školska knjiga a b
- Narodne novine, broj 72/07
- Mira Knežević, (2006.), Atlas korovne, ruderalne i travnjačke flore, Osijek: Poljoprivredni fakultet