Akarnanska šikalina
Picnomon acarna
Karakteristike
Akarnanska šikalina (Picnomon acarna (L.) Cass.) je jednogodišnja zeljasta biljka iz porodice glavočika (Asteraceae). Stabljika je uspravna, jako razgranata u gornjem dijelu, široko bodljikavo okriljena, vunenasto pustenasto dlakava, visoka 20-70 cm. Listovi su naizmjenični, dugi 8-12 cm, široki do 1 cm, pustenasto dlakavi, sitno nazubljeni na rubovima te s nekoliko jakih trnova na rubu i vrhu dužine do 1,5 cm. Cvjetovi su dvospolni, purpurni, zbijeni u valjkaste cvatove koji su pojedinačni ili češće po 2-8 gusto skupljeni i okružene trnovitim listovima. Ovoj je cilindričan, s linearnim ljuskama ovoja koje završavaju trnom. Cvate od lipnja do kolovoza. Prašnika ima 5, filamenti su dlakavi. Plod je spljoštena, smeđa roška s papusom koji čine mnogobrojne trostruko duže, peraste dlačice.
Stanište
Rasprostranjena je u Europi, zapadnoj Aziji i sjevernoj Africi. Raste na sunčanim, toplim i suhim staništima bogatim dušikom, na kamenitom i neplodnom tlu.
Etimologija
Naziv roda Picnomon potječe od grčke riječi pyknos (gust) i kyme (kosa) prema vrhu ploda (papusu) koji ima mnogobrojne dlake.[1] Ime vrste acarna dano je prema Akarniji, regiji u zapadnosredišnjoj Grčkoj. Na stranim jezicima nazivi su soldier thistle (eng.), Federdistel (njem.), cirse acarna (fr.), cardo spino-bianco, cirsio acarna (tal.), cabeza de pollo (špa.).
Upotreba
Jestivi su mladi prizemni listovi i korijen, kuhaju se u juhama i varivima.[2]
Galerija fotografija
Literatura
- Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
- Ljubiša Grlić, (1990.), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Zagreb: August Cesarec
- Radovan Domac, (1994.), Flora Hrvatske – Priručnik za određivanje bilja, Zagreb: Školska knjiga
- Sergej Forenbacher, (2001.), Velebit i njegov biljni svijet, Zagreb: Školska knjiga