Ageratum
Ageratum houstonianum
Karakteristike
Ageratum (Ageratum houstonianum Mill.) je jednogodišnja zeljasta biljka iz porodice glavočika (Asteraceae). Stabljika je uspravna, slabo razgranata, naraste do 50 cm visine. Listovi su srcoliki, nalaze se na kratkim peteljkama, izražene su nervature, nazubljenih rubova i perkriveni sitnim dlačicama. Cvjetovi su mali, naizgled pahuljasti, mucasti i raznih boja – plave, roze i bijele, premda ipak najčešće plavkasti. Rastu iz pazušca listova ili na vrhu stabljike, skupljeni su u složene gronjaste cvatove. Cvatu od travnja sve do prvog mraza.
Stanište
Prirodno raste u zemljama Srednje Amerike (Meksiko, Gvatemala) a proširila se na okolna mjesta gdje se smatra invazivnom. Kod nas se uzgaja u vrtovima kao ukrasna biljka. Cvjetovi su medonosni, pčele sakupljaju dosta peluda i malo nektara.
Etimologija
Latinsko ime roda ageratum dolazi od grčke riječi ageraton (prefix a – bez, geras – starost), što se prevodi kao onaj koji ne stari, zbog cvjetova koji se dugo održavaju biljci kao da se tek procvjetali ili prema drugom izvoru zašto što plod nema papusa (sijedih dlačica koji podsjećaju na starca).[1] Ime vrste houstonianum dano je u čast škotskom botaničaru Williamu Houstonu (1695.–1733.) koji je istraživao biljke na području Srednje i Južne Amerike. Prema njemu je također imenovan i rod biljaka Houstonia iz porodice broćika (Rubiaceae). Na stranim jezicima nazivi su flossflower (eng.), Gewöhnlicher Leberbalsam (njem.), agératum du Mexique (fr.), agerato celestino (tal.), agerato (špa.), navadni nepostarnik (slo.).
Uzgoj
Ageratum sijemo na zaštićeno mjesto u proljeće, te nakon što prođe opasnost od mraza presađujemo na otvoreno. Možemo ju uzgajati i ukrasnim teglicama, no najprivlačnije izgledaju cvjetovi kada biljke rastu u gustim skupinama, kao pokrivači tla. Ne odgovaraju joj položaji izloženi naletima vjetrova. Poželjno je da se sadi na direktno sunčevo svjetlo, no može uspjeti i cvjetati u polusjeni.
Nije zahtjevna biljka, no u doba suše svakako ju treba zaliti. Cvjetove kada se osuše možemo odrezati, te sjeme, kojega biljka rađa i više nego obilno, pokloniti drugima.
Postoji puno kultivara ageratuma, najčešće se cvjetovi mijenjaju u različitim bojama – plava, bijela i roza su najčešće.
Zbog alkaloida koje sadrži smatra se toksičnom za životinje na ispaši.
