Velika bedrenika

Karakteristike

Velika bedrenika (Pimpinella major (L.) Huds.) je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice štitarki (Apiaceae). Stabljika je uspravna, bridasto izbrazdana, šuplja, većinom gola, razgranata, naraste do 100 cm visine. Korijen je vretenast, odebljao, neugodnog mirisa. Listovi su naizmjenični, jednostruko neparno perasti, ovalni, ušiljeni. Donji listovi su veliki i nalaze se na dugačkim peteljkama, gornji listovi su postupno sve manji i sjedeći. Cvjetovi su sitni, bijeli, rozi ili crveni, gusto skupljeni u štitaste cvatove promjera oko 3-6 cm, imaju 10-25 stapki različitih dužina. Cvatu od lipnja do kolovoza. Plod se raspada na dva okruglasto jajasta, malo plosnata, glatka i gola plodića.

Stanište

Rasprostranjena je na većem području Europe izuzev krajnjeg sjevera, u Sjevernu Ameriku je unešena i danas je udomaćena. Staništa su joj pašnjaci, livade i polja, rubovi šuma i živica, od nizina do gorskih područja. Odgovara joj sjenovita, vlažna i dublja zemlja bogata dušikom koja je neutralne do umjereno kisele reakcije. Zaštićena je biljka.

Etimologija

Točno porijeklo naziva roda Pimpinella je nepoznato, moguće da potječe od latinske riječi bipennella ili bipennula, što je složenica riječi bi (dvostruk) i penna (pero), zbog oblika listova. Ime vrste majus komparativ je pridjeva magnus (velik) za muški ili ženski rod. Na stranim jezicima nazivi su greater burnet-saxifrage, hollowstem burnet saxifrage (eng.), Große Bibernelle, Große Pimpinelle (njem.), grand boucage (fr.), tragoselino maggiore (fr.), biedrzeniec wielki (pl.), veliki bedrenec (slo.).

Upotreba

Jestivi su mladi listovi, mogu se jesti sirovi ili kuhani kao varivo. Stariji listovi odrasle biljke koriste se svježi ili osušeni kao začin jelima. Plodovi se koriste kao začin.^[1][2] U narodnoj medicini koristi se korijen koji se sakuplja u jesen ili u proljeće. Očisti se, nareže na manje komadiće i suši, te se prema potrebi koristi za probleme dišnog sustava, olakšava iskašljavanje i pospješuje izlučivanje sluzi.

Kalendar branja

Tablica prikazuje okvirno vrijeme sakupljanja pojedinih dijelova biljke prema mjesecima kroz cijelu godinu.

Galerija fotografija

Literatura

1. Ljubiša Grlić, (1990.), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Zagreb: August Cesarec
2. Ljubomir Mišić, Radomir Lakušić, (1990.), Livadske biljke, Sarajevo: Svjetlost
3. Radovan Domac, (1994.), Flora Hrvatske – Priručnik za određivanje bilja, Zagreb: Školska knjiga
4. Sergej Forenbacher, (2001.), Velebit i njegov biljni svijet, Zagreb: Školska knjiga

Autorska prava fotografija

• Hectonichus
• H. Zell
• H. Zell
• Hectonichus