Preskoči do glavnog sadržaja

Šeboj

Erysimum cheiri

Karakteristike

Šeboj (Erysimum cheiri (L.) Crantz) je zeljasta trajna biljka iz porodice kupusnjača (Brassicaceae).  Gornji dio biljke je zeljast, a donji nakon druge godine postaje poludrvenast. Listovi su intenzivno zeleni, glatki, lancetasti ili izduženo jajoliki, čitava ruba, vrlo kratko ušiljeni na vrhu i suženi u kratak držak. Cvjetovi su građeni od četiri latice. Međusobno su skupljeni u guste glavice pri vrhu stabljike, puni ili jednostruki. Najčešće cvatu zlatnim, narančastim i crvenosmeđim tonovima. Šire ugodan miris, privlače pčele i leptire. Plod je u obliku dugačke ljuske i sadrži plosnato, narančasto sjeme bubrežastog oblika.

Klima i stanište

Prirodno je rasprostranjena u južnoj Europi. Često izraste u pukotinama stijena, na pjeskovitom tlu. Spada u najstarije uzgajane vrste cvijeća, poznato je da su ga u antičko doba uzgajali Grci. Raste na sunčanom staništu, ne uspijeva na kiselim tlima, otporan je na niske temperature. Voli blago ilovastu vrtnu zemlju bogatu hranjivim tvarima te dobru drenažu.

Uzgoj

Razmnožava se sjemenom i zelenim reznicama. Sjeme zadržava klijavost 3 do 4 godine. Sijemo ga u svibnju i lipnju izravno na gredicu. Također ga možemo sijati u svibnju, te u lipnju i srpnju presaditi na gredicu na razmak od oko 20-25 centimetara. Mladim biljkama možemo otkinuti vrhove kako bi potaknuli rast bočnih izdanaka i bogatiju cvatnju. Zelene reznice, duljine oko 10 centimetara, uzimamo ljeti. Nije zahtijevna u pogledu zalijevanja, podnosi kraće suše. Gnojimo je u proljeće prije cvatnje čime potičemo rast biljke. Uspješno se sama zasijava.

Dobra je medonosna biljka, pčele salijeću cvjetove sakupljaju dosta nektara i peluda.

Etimologija

Naziv šeboj potječe od turske riječi şebboy, izvorno iz perzijske šebbūy, što je složenica šeb (noć) i būy (miris).[1] Na stranim jezicima poznat je kao wallflower (eng.), Goldlack (njem.), giroflée des murailles, violier jaune (fr.), violacciocca (tal.), alhelí amarillo (špa.), zlatenec, zlati šebenik (slo.).

Upotreba

Otrovna je biljka, listovi i sjemenke sadrže glikozid heirantin čije trovanje uzrokuje mučninu, povraćanje, nepravilan rad srca i srčane zastoje.[2]

Galerija fotografija

Pregled lokacija