Piramidalni sirak

Karakteristike

Piramidalni sirak ili divlji sirak (Sorghum halepense (L.) Pers.) je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice trava (Poaceae). Stabljika je uspravna i glatka, može narasti i do 2 metra visine. Podanak je jak, horizontalan, puzajuć s brojnim bijelim vriježama. Raste i snažnije nego nadzemni dio biljke. U jednoj sezoni može narasti i do 90 metara u duljinu^[1] a na jednom hektaru moglo bi ga se skupiti do tri tone.^[2] Listovi su plosnati, glatki, hrapavih rubova, dugi oko 50 cm, široki 1-2 cm i s izraženom bijelom ili blijedozelenom glavnom žilom u sredini. Rukavci su glatki. Cvjetovi su skupljeni u razgranate metličaste cvatove na vrhovima stabljika, piramidalnog su oblika, veliki do 30 cm, sastavljeni od nekoliko grana smještenima u pršljenove. Klasići su dvospolni. Cvate od lipnja do rujna. Plod je pšeno. Jedna biljka u sezoni proizvede 1500 – 1800 sjemenki.^[3]

Stanište

Prirodno je rasprostranjen na području jugoistočne Europe i jugozapadne Azije no raširio se svugdje po svijetu. Na području Hrvatske prvi zapisi o njenom postojanju postoje od početka 19. stoljeća.^[4] Česta je biljka koja raste kao korov na kultiviranim površinama, u vinogradima, nalazimo je uz puteve i na zapuštenim zemljištima. Pokazatelj je staništa bogatih dušikom. Razmnožava se sjemenom i vegetativnim putem.

Na kultiviranim zemljištima pravi velike štete zbog podanka koji zbog velike mase otežavaju obradu tla a posebno je štetan na kukuruzištima. Domaćin je virusima kukuruza, nekim vrstama biljnih ušiju koji su prenosioci njegovih virusa (MCDV – Maize chlorotic dwarf virus) i nematodama (Meloidogyne, Pratylenchus) koje parazitiraju na kukuruzu. Također je alelopatskog djelovanja jer luči tvari koje spriječavaju klijanje drugih biljaka a djeluje inhibitorno i na bakterije koje otpuštaju dušik u tlu.^[5]

Životinjama na ispaši mlade biljke mogu biti otrovne.^[6]

Etimologija

Latinsko ime roda Sorghum vuče porijeklo od riječi syricum (sirijski), čime se ukazuje na porijeklo vrste (Sirija). Ime vrste halepensis pobliže upućuje na Alep, najnaseljenije mjesto u Siriji, gdje je biljka prvo primjećena.^[7] Na stranim jezicima poznat je kao johnson grass (eng.), Wilde Mohrenhirse (njem.), sorgo de Alepo (špa.), sorgho d’Alep (fr.), sorgo selvatico (tal.), divji sirek (slo.).

Upotreba

Jestive su sjemenke. Jedu se sirove, kuhane ili mljevene u brašno.^[8]

Galerija fotografija

Literatura

1. Toni Nikolić, Božena Mitić, Igor Boršić, (2014.), Flora Hrvatske: invazivne biljke, Zagreb: Alfa ^{a b c}
2. Taib Šarić, (1991.), Atlas korova: 100 najvažnijih vrsta korovskih biljaka u Jugoslaviji, Sarajevo: Svjetlost zavod za udžbenike i nastavna sredstva
3. Mira Knežević, (2006.), Atlas korovne, ruderalne i travnjačke flore, Osijek: Poljoprivredni fakultet
4. Nada Hulina, (1998.), Korovi, Zagreb: Školska knjiga
5. Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
6. www.pfaf.org/user/Plant.aspx?LatinName=Sorghum+halepense