Mušmula
Mespilus germanica
Karakteristike
Mušmula (Mespilus germanica L.) je listopadno stablo iz porodice ružovki (Rosaceae). Stablo je niskog rasta, naraste do 8 metara visine. Kora je pepeljastosiva i ljušti se, mladi izboji su dlakavi. Pupoljci su stožasti i dlakavi. Listovi su naizmjenični, nalaze se na kratkim peteljkama, eliptičnog su oblika, dugi 5-12 cm, na licu tamnozeleni, na naličju dlakavi i sivkastozeleni. Cvjetovi su dvospolni, pravilni, promjera 3-5 cm, rastu pojedinačno na vrhovima grančica. Građeni su od dvostrukog ocvijeća. Čašku čine pet lapova, vjenčića je građen od pet bijelih latica. Plodnica je podrasla i nosi više sjemenih zametaka, prašnici su mnogobrojni, tamnijih antera. Cvjetovi se razvijaju u kasno proljeće, od svibnja do lipnja, čime izbjegavaju proljetne mrazeve. Oprašuju ih pčele. Nakon cvatnje stvara se okruglasti plod tamnosmeđe boje s dugačkim listićima čaške na vrhu, sadrži 2-5 sjemenki.
Stanište
Rasprostranjena je u srednjoj i zapadnoj Aziji, te u Maloj Aziji, u Europi u krajnjem zapadnom dijelu. Uzgaja se radi jestivih plodova.
Dobra je medonosna biljka, prosječni prinosi iznose oko 20 kg meda na 1 ha površine.[1]
Uzgoj
Sjeme je najbolje sijati ujesen. Obično trebaju proći dvije zime da proklija. Kako bi smo ubrzali klijanje, dobro je 2 do 3 mjeseca ranije sjeme držati na temperaturi od 2 do 5 ºC, te ga prije same sjetve potopiti 24 sata u toplu vodu. Ukoliko uzmemo zrelo sjeme kojem opna još nije skroz osušena, možemo ga odmah posijati te na taj način ubrzati proces klijanja. Biljke presađujemo na njihovo stalno mjesto krajem proljeća ili početkom ljeta, odnosno nakon što prođe opasnost od mrazeva.
Razmnožavanje reznicama odvija se u studenom. Ukoliko kupimo sadnice, sadimo ih u razdoblju od studenog do ožujka s razmakom od oko 5 m između stabala.
Traži izravno sunce, voli dobro drenirana, suha i stjenovita tla. Otporna je na hladne temperature i do -35 ºC, tolerira jake vjetrove. Živi od 30 do 50 godina.
Etimologija
Latinsko ime roda Mespilus bilo je još ime za mušmulu kod Rimljana, potječe od grčke riječi mezos (srednji) i spilas (stijena), zbog koštice u sredini.[2] Ime vrste germanica znači njemački, ime joj je dao Carl Linnaeus vjerojatno zbog raširenosti biljke pogrešno vjerujući i u njezino tamošnje porijeklo. Na stranim jezicima nazivi su medlar (eng.), Mispel (njem.), néflier (fr.), nespolo comune (tal.), níspero (špa.), nešplja (slo.).
Upotreba
Plodove beremo ujesen. U svježem stanju su trpki, meso je zelenkasto i nejestivo. Zato treba pričekati neko vrijeme da odstoje, najbolje dvadesetak dana nakon mraza, kako bi se povećala razina šećera. Bogati su vitaminom C, šećerom i pektinom. Prerađuju se u marmelade, sokove i likere.
