Marelica

Karakteristike

Marelica (Prunus armeniaca L.) je listopadno stablo koje pripada rodu šljiva (Prunus) te porodici ruža (Rosaceae). Srednjeg je rasta, naraste do 12 metara visine tvoreći dobro razvijenu, okruglastu krošnju. Kora debla je ispucana, tamnosiva, s mladim granama koju se crvenkaste boje te izraženih lenticela. Listovi su naizmjenični, jednostavni, ovalni, zašiljeni, dvostruko nazubljenog ruba, kožnati, dugi su oko 10 cm, široki oko 7 cm. Cvjetovi rastu pojedinačno na kratkim stapkama, sastavljeni su od pet bijelih ili rozih latica i cvatu oko 10-14 dana u ožujku i travnju prije listanja. Ocvijeće im je dvostruko, građeno od čaške koju čine pet crvenosmeđih lapova i vjenčića koji je sastavljen od pet okruglastih latica. Tučak je s obraslom plodnicom, prašnici su mnogobrojni. Plod je koštunica narančaste boje, na dijelu gdje je plod izložen suncu i malo crvene boje. Promjera je do 3 cm (kultivari su često veći) i neznatno dlakava. Dozrijeva od lipnja do kolovoza, ovisno o sorti. Koštica je velika, tvrda te sadrži jednu sjemenku. Lako se odvaja od mesnatog dijela ploda.

Medonosna je biljka, pčele sakupljaju nektar koji sadrži 11-36 % šećera i pelud.^[1]

Etimologija

Latinski naziv roda Prunus upotrijebio je Carl Linnaeus 1737. godine. Porijeklo mu je grčka riječ proumnon, te označava stablo šljive.^[2] Ime vrste armeniaca nazvano je stoga što se marelica kultivirala još na području Armenije u doba antike te je odatle unešena u Europu, premda se danas smatra da vjerojatno potječe iz područja srednje ili istočne Azije. Naziv marelica preuzeli smo od njemačkog naziva Marille.^[3] Drugi naziv kajsija usvojena je turska riječ.^[4] Na stranim jezicima nazivi su apricot (eng.), Aprikose, Marille, Malete (njem.), abricotier (fr.), albicocco (tal.), damasco, albaricoquero (špa.), marelica (slo.), kajsija (sr.).

Uzgoj

Marelica  se razmnožava sjemenom za proizvodnju podloga, sorte se razmnožavaju cijepljenjem. Sadi se pojedinačno ili plantažno na dobro dreniranom tlu na sunčanom području. Ne odgovara joj puno vlage, a otporna je na sušu. Odlično uspijeva na područjima gdje ne dolazi do naglih promjena temperatura. Zbog rane cvatnje marelica je osjetljiva na mraz i hladnoću, dobro uspijeva na zaštićenim mjestima. Orezuje se svake godine početkom proljeća a plodovi rastu na prošlogodišnjim i starijim izdancima. Marelice se često uzgajaju na podlogama manje bujnosti što ima određene prednosti kao što su bolja osvjetljenost, brza početna rodnost i jednostavnije rukovanje prilikom orezivanja i branja. Branje je najbolje vršiti ručno tim više što plodovi često ne dozrijevaju u isto vrijeme.

Upotreba

Plodovi su ukusni, jedu se svježi, suše se ili se prerađuju u sokove, džemove i kompote. Jestive su i sjemenke. Od sjemenki se hladnim prešanjem proizvodi biljno ulje koje se koristi u kozmetici za njegu kože. Sadrži većinom oleinsku kiselinu (60-70%), u manjem udjelu linolnu kiselinu (20-25%). Ulje je slično ulju badema, omekšava i hrani kožu. Lagane je teksture te se brzo upija u kožu.

Galerija fotografija

Literatura

1. Vjeroljub Umeljić, (2004.), U svijetu cvijeća i pčela: atlas medonosnog bilja, Split: Ilija Borković
2. Umberto Quattrocchi, (2012.), CRC World Dictionary of Medicinal and Poisonous Plants: Common Names, Scientific Names, Eponyms, Synonyms, and Etymology, Florida, SAD: CRC Press
3. hjp.novi-liber.hr/index.php?show=search_by_id&id=e1xgUBY%3D&keyword=marelica
4. http://hjp.novi-liber.hr/index.php?show=search_by_id&id=el9hXhU%3D&keyword=kajsija
5. Paola Lanzara, Mariella Pizzetti, Francesco De Marco, Hugh Young, (1978.), Simon & Schuster’s Guide to Trees: A Field Guide to Conifers, Palms, Broadleafs, Fruits, Flowering Trees, and Trees of Economic Importance, New York: Simon and Schuster