Lukovičasta krabljica
Chaerophyllum bulbosum
Karakteristike
Lukovičasta krabljica (Chaerophyllum bulbosum L.) je dvogodišnja zeljasta biljka iz porodice štitarki (Apiaceae). Stabljika je uspravna, u gornjem dijelu razgranata, okrugla, šuplja, glatka, na osnovi čekinjasto dlakava, izbrazdana, izbočena na čvorovima, visoka 50-200 cm. Korijen je gomoljasto zadebljan, dug do 10 cm, debljine 2-6 cm. Listovi su dvostruko ili trostruko rasperani. Cvjetovi su dvospolni, nalaze se na 15-20 nejednakih zrakastih stapki skupljeni u štitaste cvatove. Involukruma nema. Latice su bijele, okrugle ili obrnuto jajolike, urezane do pola. Cvate od lipnja do kolovoza. Plod je žućkast, izduženo ovalan, na vrhu sužen, dug 4-7 mm.
Stanište
Rasprostranjena je u srednjoj i istočnoj Europi, u zapadnoj Aziji. Raste na polusvjetlim i sjenovitim mjestima na vlažnim tlima.
Etimologija
Latinski naziv roda Chaerophyllum potječe od grčkih riječi chairo (veseliti se) i phyllon (list), zbog lijepe zelene boje listova nekih biljaka u rodu i njihovog ugodnog mirisa. Ime vrste bulbosum znači poput lukovice.[1] Na stranim jezicima nazivi su turnip-rooted chervil, bulbous chervil, parsnip chervil (eng.), Knolliger Kälberkropf (njem.), cerfeuil tubéreux, cerfeuil bulbeux (fr.), cerfoglio bulboso (tal.), perifollo bulboso (špa.), gomoljasto trebelje (slo.).
Upotreba
Jestiv je korijen, vadi se u prvoj godini vegetacije kad je još mlad. Može se jesti sirov ili se priprema kuhanjem, prženjem ili pečenjem. Okus mu je nalik na kestene. Mladi izdanci i listovi mogu se pripremati kuhanjem u juhama, sirovi listovi mogu biti otrovni. Plodovi su jestivi, koristili su se za patvorenje kima.[2]
Galerija fotogafija
Literatura
- Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
- Ljubiša Grlić, (1990.), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Zagreb: August Cesarec