Ljekovita krvara Sanguisorba officinalis

Carstvo:
Red:
Rosales
Porodica:
Vrsta:
Sanguisorba officinalis
Sinonimi:
Sanguisorba polygama F. Nyl

Karakteristike

Ljekovita krvara (Sanguisorba officinalis L.) je trajna zeljasta biljka iz porodice ruža (Rosaceae). Stabljika je pojedinačna, uspravna, tanka, bridasta, šuplja i gola, u gornjem je dijelu razgranata, visoka 40-100 cm. Podanak je žućkastosmeđe boje, cilindričan, drvenast, kratak i razgranat. Listovi su neparno su perasti, dugi 2-40 cm, nalaze se na dugim peteljkama, sastavljeni su od 3-13 eliptičnih lisaka koji su dužine do 1,5-7 cm, širine 1,-3,5 cm, oštro nazubljenih rubova, smješteni na sasvim kratkim drškama, na licu su tamnozeleni, naličje je plavkastozeleno. Prizemni listovi su u rozeti dok su listovi na stabljici su rijetki i naizmjenični. Cvjetovi su većinom dvospolni, sitni, stvaraju u gornjem dijelu stabljike, skupljeni su u jajaste glavičaste cvatove duge do 3 cm. Čaška je tamnije crvenosmeđa, prašnici su tamnocrveni, ima ih 4, dužine su kao i čaška, antere su im žute. Cvate od lipnja do rujna. Plod je ahenij.

Dobra je medonosna biljka.

Stanište

Rasprostranjena je u Europi, sjevernoj Aziji i u sjevernom dijelu Sjeverne Amerike. Raste na vlažnim livadama i pašnjacima do 1200 m nadmorske visine.

Biljka je hraniteljica dnevnog leptira velikog livadnog plavca (Maculinea teleius) te zagasitog livadnog plavca (Phengaris nausithous) koji je ugrožena vrsta u Europi.[1]

Etimologija

Latinsko ime roda Sanguisorba potječe od riječi sanguis (krv) i sorbere (upijati), jer se biljka koristila za zaustavljanje krvi.[2] Ime vrste officinalis uobičajen je naziv za istaknutu ljekovitu vrstu u rodu. Naziv dinjica dan je zbog mladih listova koji imaju miris nalik na krastavce ili dinju.[3]

Na stranim jezicima nazivi su great burnet (eng.), Großer Wiesenknopf (njem.), grande pimprenelle, sanguisorbe officinale (fr.), salvastrella maggiore (tal.), zdravilna strašnica, navadna svetlica (slo.).

Upotreba

Jestivi su mladi izdanci,  mladi listovipodanak. Listovi sadrže do 360 mg% vitamina C, imaju blagi miris na krastavce a jedu se sirovi u salatama ili se kuhaju kao varivo. Stari listovi su žilavi i trpki. Mladi podanci jestivi su kuhani uz prethodno namakanje u vodi.[4]

Zelen biljke se suši i koristi kao čaj, zbog sadržaja trjeslovina koristi se kod krvarenja i proljeva.

Galerija fotografija

Podijeli