Preskoči do glavnog sadržaja

Ladolež

Calystegia sepium

Karakteristike

Divlji ladolež (Calystegia sepium (L.) R. Br.) je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice slakova (Convolvulaceae). Stabljika je duga i do 3 metra a raste obavijajući se oko drugih biljaka. Korijen je razgranat i dobro razvijen. Listovi su duboko strelaste osnove, dugi 5-10 cm, široki 3-7 cm, cjelovitog no malo valovitog ruba i ušiljeni na vrhu. Cvjetovi su pojedinačni, veliki, ljevkasti i bijele boje, nalaze se u pazušcima gornjih listova na dugim drškama koje su duže od peteljki listova. Cvate od lipnja do rujna, pčele ga posjećuju i sakupljaju malo nektara i pelud. Plod je okruglast, na vrhu ušiljen tobolac koji sadrži 3-4 jajaste, crne sjemenke dužine oko 5 mm. Jedna biljka godišnje proizvede 100-400 sjemenki koje obično klijaju u proljeće.[1] Razmnožava se sjemenom, korijenom i nadzemnim izdancima koji se ukorjenjuju u dodiru sa zemljom.

Stanište

Rasprostranjen je u umjerenim područjima širom svijeta. Raste na vlažnim, plodnim, rahlim, zemljištima od nizina do planinskog pojasa. Nalazimo ga na oranicama, u vinogradima, voćnjacima, uz puteve, rubove šuma, uz rijeke i potoke, na zapuštenim mjestima.

Etimologija

Latinsko ime roda Calystegia potječe od grčkih riječi kalyks (čaška) i stega (pokrivač) zbog velikih pricvjetnih listića (brakteja) koje prekrivaju čašku.[2] Ime vrste sepium ukazuje na stanište biljke ili njezin poželjan način uzgoja (saepis – živica). Na stranim jezicima poznat je kao common bindweed, hedge bindweed, bugle vine, heavenly trumpets, bellbind (eng.), Echte Zaunwinde (njem.), vilucchio bianco, volubile (tal.), liseron des haies, grand liseron, manchette de la Vierge (fr.), correhuela mayor (špa.).

Srodne vrste

Sličan je poljskom slaku (Convolvulus arvensis) jedino ladolež ima dva pricvjetna lista i posve bijele cvjetove te krupnije listove.

Galerija fotografija

Pregled lokacija