Preskoči do glavnog sadržaja

Japanski dvornik

Fallopia sachalinensis

Karakteristike

Japanski dvornik (Reynoutria japonica Houtt.) je trajna zeljasta biljka iz porodice (Polygonaceae). Tvori mnogobrojne stabljike koje narastu i do 3 metra visine. Stabljike su uspravne, zadebljane, robusne, šuplje, u početku crvenkaste, a kasnije postanu plavkastozelene, u gornjem dijelu su razgranate i posute crvenkastim pjegama. Listovi su naizmjenično smješteni uzduž stabljika, ovalnog su oblika, ušiljeni na vrhu, na osnovi odrezani, plavozelenkasti te izražene nervature, dugi 6-10 cm, široki do 10 cm, imaju kratku peteljku. Cvjetovi su jednospolni, dvodomni, zelenkastobijeli, skupljeni u guste metličaste cvatove a rastu u pazušcima listova. Jedna biljka može imati i 200 000 cvjetova.[1] Ženski cvjetovi imaju tučak građen od 3 plodna lista i zakržljale prašnike, muški cvjetovi imaju 8 prašnika i zakržljalu plodnicu. Cvatu od kolovoza do rujna kada ih posjećuju pčele koje skupljaju nektar i pelud. Plodovi su trobridni, okriljeni oraščići dugi do 4 mm koji nose jednu sjemenku.

Stanište

Prirodno je rasprostranjena na području istočne Azije (Kina, Koreja, Japan, Tajvan), udomaćena je u brojnim drugim područjima gdje se smatra invazivnom. Raste u vrlo gustim skupinama na vlažnim mjestima, često u blizini rijeka i potoka, na zapuštenim zemljištima, među grmljem. Odgovara joj zemljište siromašno vapnencem. Na području Hrvatske prvi dokumentirani zapisi postoje od početka 20. stoljeća.[2] Smatra se invazivnom vrstom, brzo i agresivno raste tvoreći gusta grmlja čime onemogućava bilokakvu biološku raznolikost. Da bi se odstranila potrebno je izvaditi i najmanji fragment podanka u tlu u suprotnome može ponovno niknuti.

Etimologija

Ime vrste japonica ukazuje na porijeklo. Na stranim jezicima nazivi su japanese knotweed (eng.), Japanische Staudenknöterich, Japanischer Flügelknöterich, Japanknöterich (njem.), renouée du Japon, Renouée à feuilles pointues (fr.), poligono del Giappone (tal.), japonski dresnik (slo.).

Upotreba

Jestivi su mladi izdanci. Beru se u ožujku i travnju kada nisu još narasli više od 20 cm te još nisu razvili listove. Jedu se kao šparoge kuhanjem nekoliko minuta. Mogu se pržiti, kratko kuhati ili kiseliti no kako su bogati oksalnom kiselinom nije ih pogodno konzumirati u većim količinama.[3]

Galerija fotografija

Pregled lokacija