Hrapava ljuskica
Pholiota squarrosa
Karakteristike
Hrapava ljuskavica (Pholiota squarrosa (Oeder) Kumm.) je nejestiva gljiva iz porodice strnišnica (Strophariaceae). Klobuk je svijetlonarančast, mesnat i tvrd, u početku polukuglast, kasnije raširen i malo tupo ispupčen, suh, širok 5-12 cm, izraženo je prekriven prepoznatljivim smeđecrvenkastim ljuskama, na rubu uvinut i resast. Listići su gusti, uski, pričvršćeni za stručak, u početku blijedožute, kasnije žutosmeđe boje. Stručak je valjkast, čvrst, u početku pun, kasnije šupalj, u donjem dijelu je malo tanji, naraste 5-12 cm visine, promjera 10-15 mm. Ima vjenčić koji je s gornje strane bijel i gladak, ispod njega je smeđ i ljuskav, a na rubu je resast. Meso je blijedožuto, žilavo, tvrdo pogotovo u stručku, aromatična okusa i mirisa na hren ili češnjak. Spore su glatke, blijedožućkaste do smeđe, valjkasto eliptične, otrusina je smeđecrvena.
Stanište
Rasprostranjena je u Europi i Sjevernoj Americi. Staništa su panjevi crnogoričnog i bjelogoričnog drveća na kojima busenasto tijekom jeseni raste kao parazit ili saprofit.
Etimologija
Latinski naziv roda Pholiota potječe od grčke riječi pholis (ljuska). Ime vrste squarrosa latinskog je značenja i znači perutav ili prekriven ljuskama. Na stranim jezicima nazivi su shaggy scalycap, shaggy Pholiota, scaly Pholiota (eng.), Sparrige Schüppling (njem.), pholiote écailleuse (fr.), hrapavi luskinar (slo.).
Upotreba
Nije jestiva zbog vlaknastog mesa, neugodnog okusa i mirisa. Neki autori smatraju je jestivom, premda slabe kvalitete i prije upotrebe potrebno ju je prokuhati.[1][2]
Galerija fotografija
Literatura
- Milenko Martić, (2003.), Naše gljive, Čačak: Legenda
- Giuseppe Pace, (1981.), Atlas gljiva, Zagreb: Prosvjeta
- Romano Božac, (1989.), Gljive naših krajeva, Zagreb: Grafički zavod Hrvatske