Golupka
Macroglossum stellatarum
Karakteristike
Obična golupka ili kolibrić leptir (Macroglossum stellatarum L.) je vrsta noćnog leptira iz porodice ljiljaka (Sphingidae). Tijelo im je debelo, sivosmeđe boje kao i prednja krila koja imaju tamne, uske, poprečne pruge, na zadku imaju crne pjege. Stražnja krila su manja, žućkasta do crvenosmeđa ili narančasta, uskog smeđeg ruba, nemaju šare. Raspon krila im je oko 4-5 cm. Oči su im velike, ticala su duga, usko kijačasto izdužena.
Stanište
Žive u umjerenim krajevima gotovo cijele Europe, središnje i južne Azije, sjeverne Afrike. Leptiri su selci, za toplih mjeseca prelaze ogromne udaljenosti te ih se može naći i na sjeveru Europe, dok dolaskom hladnih dana lete južnije. Aktivni su tokom dana i večeri, noću miruje na zidovima. U potrazi za hranom oblijeću cvijeće na kojem sakupljaju nektar, zastanu nad cvijetom lebdeći, velikom brzinom titraju krilima i tako u letu pomoću dugog rilca sišu nektar a sakupljanjem nektara istodobno oprašuju biljke. Na našem imanju primijećujemo da posebno obožavaju mamuzicu (Centranthus ruber) koja kod nas raste u velikom mnoštvu. Lete od svibnja do listopada, obično u više generacija.
Razmnožavanje
Razmnožava se dva ili više puta tijekom godine, ženke liježu do 200 jajašca na listovima biljaka, i to svako jajašce na drugoj biljci. Posebno voli biljke porodice broćika (Rubiaceae) – pravu broćiku ili ivanjsko cvijeće (Galium verum), lazarkinju (Galium verum), ljepljivu broćiku (Galium aparine), ponekad i na mišjakinje (Stellaria). Jajašca su sitna, okruglasta, svijetlozelena, ličinke se izlegnu nakon približno 20 dana. Gusjenice su gole, duge 4-5 cm, zelene s žutobijelim točkicama a sa strane tijela vidljive su dvije pruge, bijele i žute, na kraju zatka imaju plavozeleni roščić tamnijeg vrha. Kukuljica je duguljasta, sivosmeđa, zašiljena na kraju, nalazi se u malim rupicama u zemlji među lišćem. Odrasle jedinke žive do šest mjeseci, prezimljuju kao odrasli leptir.
Etimologija
Naziv kolibrić leptir dobio je prema načina na koji se hrani, nikad ne sjeda na cvijet kad se hrani već treperi iznad njega poput kolibrića (Trochilidae). Na stranim jezicima nazivi su hummingbird hawk-moth (eng.), Taubenschwänzchen, Karpfenschwanz (njem.), moro sphinx, sphinx colibri, sphinx du caille-lait (fr.), sfinge del galio (tal.), esfinge colibrí (špa.), velerilec (slo.).
Rod je prvi službeno opisao Carl Linnaeus 1758. godine.
Galerija fotografija
Literatura
- Sergej Forenbacher, (2002.), Kompendij velebitske faune, Zagreb: Veterinarski fakultet
- Wolfgang Dierl, (1987.), Leptiri – upoznavanje i određivanje leptira i njihovih gusjenica, Ljubljana: Mladinska knjiga
