Crveni luk
Allium cepa
Karakteristike
Crveni luk (Allium cepa L.) je dvogodišnja zeljasta biljka iz porodice sunovrata (Amaryllidaceae). Lukovica je zaobljena, spljoštena i obavijena crvenosmeđim ljuskama. Stvara plitko, čupavo korijenje. Stabljika je šuplja, sadrži cjevaste, šuplje, modrosive listove. Na vrhu stabljike od lipnja do rujna stvara se kuglasti cvat promjera 6-10 cm. Čine ga mnogobrojni zelenkastobijeli cvjetovi koji se nalaze na stapkama dugima 2-3 cm. Cvjetovi su dvospolni, pravilni, jednostavnog ocvijeća. Tučak ima nadraslu, trogradnu plodnicu koja nosi dva sjemena zamet u svakom odjeljku, prašnika je šest. Cvjetovi su otvoreni samo nekoliko dana. Plodić je okruglast, trodijelni tobolac koji sadrži sitne sjemenke.
Stanište
Porijeklom je iz zapadne Azije (Iran, Afganistan, Turkestan). Danas se uzgaja u cijelom svijetu a ubraja se među najstarije kultivirano povrće na zemlji i kroz povijest je križanjem nastao velik broj kultivara. Osim vitamina i organskih kiselina prvenstveno sadrži sumporasta eterična ulja antiseptičkih i dezinficirajućih svojstava.
Medenje
Dobra je medonosna biljka, pčele posjećuju cvjetove sakupljajući nektar i pelud. Na površini od 1 ha prinos meda može biti oko 100 kg. Med je proziran i žut.[1]
Etimologija
Latinski naziv roda Allium bio je još kod starih Rimljana naziv za češnjak (Allium sativum), potječe od riječi halo (puštam miris). Ime je rodu 1753. godine dodijelio Carl Linnaeus prilikom klasificiranja srodnih vrsta. Na stranim jezicima nazivi su bulb onion, common onion (eng.), Zwiebel, Zwiebellauch, Küchenzwiebel (njem.), oignon (fr.), cipolla (tal.), cebolla (špa.), cebola (port.), čebula (slo.).
Uzgoj
Klima i stanište
Raste na sunčanoj i suhoj zemlji. Voli toplinu kao i humusna tla. Hladna i vlažna područja nisu pogodna za uzgoj crvenog luka.
Njega, zaštita i gnojidba
Luk možemo uzgojiti sjemenom ili lučicama.
- sjemenom – sijemo ga od sredine ožujka. Niknuti će za otprilike 3 tjedna. Prve godine narast će do veličine lučice. Debeli crveni luk razvit će se tek druge godine.
- lučicama – lučice veličine lješnjaka sadimo od travnja do svibnja. Svaka lučica izrast će u debeli crveni luk.
Prije sadnje u tlo staviti eko gnojivo ili dobro razgrađeni stajski gnoj, nikada ne koristiti svježi stajski gnoj. Tokom sezone dobro je dodati drveni pepeo koji sadrži kalij. Izbjegavamo gnojiva bogata dušikom jer bi luk tada slabije zreo.
Tlo održavati okopavanjem, međutim pri tom treba biti oprezan kako se ne bi oštetilo plitko korijenje. Također je važno uklanjanje korova jer zakorovljena gredica može rezultirati smanjenim prirodom.
Berba
Mladi luk možemo koristiti u lipnju kada je list još zelen a luk mali i sočan. Zreli crveni luk obično vadimo od kolovoza do listopada, kada se nadzemni dio (cima) skroz osuši te padne na tlo. Tada ga jedan dan sušimo na suncu, potom režemo nadzemni dio da ostane samo luk. Drugi dan ponovo sušimo na suncu te spremimo u drvene sanduke.
Luk možemo plesti u pletenice, no tada ga beremo nešto ranije, odnosno prije nego što cima bude potpuno slamnata.
Luk čuvamo na suhom i prozračnom mjestu da bismo spriječili gljivičnu trulež.
Biološki savjeti i mješovite kulture
Luk se preporuča sijati uz mrkvu jer luk tjera mrkvinu a mrkva lukovu muhu. Lukovu muhu prepoznat ćemo po bijelim linijama ili mrljama na listovima. Posijan uz pešin bit će zaštićen od napada lukovog moljca.
Upotreba
Možemo ga jesti svjež, kuhan, pirjan, pečen, u salatama i varivima. Pobuđuje apetit i pospješuje probavu.
