Preskoči do glavnog sadržaja

Celer

Apium graveolens

Karakteristike

Celer (Apium graveolens L.) je dvogodišnja zeljasta biljka iz porodice štitarki (Apiaceae). Stabljika je uspravna, razgranjena, oštro izbrazdana i šuplja, u prvoj godini je kratka, kasnije naraste do 80 cm visine. Korijen je vretenast i razgranat, izvana žućkastosmeđe boje, u unutrašnjosti bijeli, u drugoj godini drvenast. Listovi su tamnozeleni, sjajni razdijeljeni, pilastih rubova, prve godine skupljeni su u prizemnu rozetu, sastavljeni su od 3-5 trodijelnih listića koji su nazubljenih rubova, u drugoj godini razvijaju se na stabljici gdje su naizmjenično smješteni. Cvjetovi su mali, bijeli ili žućkastozeleni, dvospolni, pravilni, skupljeni su u štit s kratkom peteljkom. Ocvijeće je dvostruko, čaška ima pet zubaca. Plodnica je podrasla, dvogradna. Cvate od travnja do rujna. Plod je kalavac tamnosmeđe boje.

Korijen celera može biti gomoljast te tako razlikujemo lisnati (Apium graveolens var. dulce) i korjenasti celer (Apium graveolens var. rapaceum).

Uzgoj

U kasnu zimu ili rano proljeće sije se sjeme u teglice na zatvorenom, sjemenke lako kliju i potrebno je pripaziti da se ne posiju pregusto. Klijanci se pikiraju nakon par tjedana na razmak 5-6 cm kako bi imali dovoljno mjesto za razvoj, a kada biljčice malo narastu presađuju se u svibnju i lipnju u vrt. Odgovara im hranjivo tlo s mnogo humusa, veliki su potrošač dušika. Uz redovito uklanjanje većih korovnih vrsta, ukoliko sijemo korjenasti celer potrebno je nagrtati zemlju. Krajem ljeta uklone se vanjski listovi kako bi se razotkrili vrhovi korijena a prije prvog mraza zaštite se debljim slojem slame. Jako je sporog rasta te se vadi tek tijekom jesenskih mjeseci.

Kalendar sjetve i sadnje

Tablica prikazuje okvirno vrijeme sjetve, presađivanja i očekivanu berbu kroz mjesece, prilagođeno za kontinentalnu klimu.

Sijanje na zaštićeno Sijanje na otvoreno Presađivanje Berba
Siječanj
- - - -
Veljača
- - - -
Ožujak
- - -
Travanj
- -
Svibanj
- - -
Lipanj
- - -
Srpanj
- - - -
Kolovoz
- - - -
Rujan
- - -
Listopad
- - -
Studeni
- - -
Prosinac
- - -

Etimologija

U prirodi celer raste na obalnim područjima u cijeloj Europi no najčešće se kultivira u kućnim vrtovima. Latinsko ime roda Apium potječe od grčkih riječi apex (glava) jer su pobjednike kitili vijencem ove biljke. Ime vrste graveolens znači jakog mirisa.[1]

Na stranim jezicima nazivi su celery (eng.), Echter Sellerie (njem.), céleri, ache des marais, persil des marais (fr.), sedano (tal.), apio (špa.), salsão, aipo (port.), navadna zelena (slo.).

Upotreba

Svi dijelovi biljke upotrebljavaju se kao začin: listovi, gomolj i sjemenke.

Listovi i peteljke se koriste kao začin, najčešće kao dodatak juhama. Sirovi su možda malo pregorkog okusa.

Korijen je jestiv, koristi se kao salata, kuha se kao varivo ili se koristi kao začin u juhama. Poboljšava krv i cirkulaciju krvi, značajan je kod problema s nečistim tenom, te se od njega može praviti ukusan sok u sokovniku uz dodatak mrkve koji čisti kožu.

Od sjemenki celera dobiva se eterično ulje (2,5-3%) koje se koristi kod drenaže jetre i bubrega, a njegove uljne mješavine značajne su za tretiranje hiperpigmentacijestaračkih pjega.

Galerija fotografija

Pregled lokacija