Preskoči do glavnog sadržaja

Bijela vrba

Salix alba

Karakteristike

Bijela vrba (Salix alba L.) je listopadni grm ili stablo iz porodice vrbovki (Salicaceae). Naraste do 20 m visine, tvoreći veliku, široku, prozračnu krošnju. Korijenov sustav je vrlo dobro razvijen, ima duboku centralnu žilu te brojne bočne korijene. Deblo je nepravilno, prosječno promjera do 1,5 metra, grane su horizontalne. Kora je u početku bjeličasta i dlakava, kasnije ogoli, postane svijetlo do tamnosiva, debela 3-4 cm, dublje i mrežasto ispucala. Mlade grane su svijetlosmeđe boje i vrlo elastične, prekrivene dlačicama koje kasnije otpadnu. Pupovi su goli, jajasti, crvenkastožuti ili sivi, prekriveni sa 2 prileglo dlakave ljuske, postrani pupovi su iste veličine kao vršni, svinutog vrha i priliježu uz granu. Listovi su naizmjenični, lancetasti, dugi 4-10 cm, široki do 1,5 cm, ušiljeni na oba kraja, sitno nazubljenih rubova, nalaze se na kratkoj peteljci dugoj do 10 mm, na licu su tamnozeleni i sjajni, naličje im je prekriveno svilenastim dlakama i srebrnastog su odsjaja. Dvodomna je biljka, razlikujemo muške i ženske biljke. Cvjetovi su skupljeni u rese duge oko 7 cm, stvaraju se istovremeno s listovima. Muški cvjetovi imaju 2 prašnika, antere su zlatnožute a pri osnovi imaju dvije nektarije. Ženski cvijet ima jednu golu plodnicu i jedan nektarij, dva režnja njuške povinuti su na stranu. Cvate u ožujku i travnju. Plodovi su sjedeće, jajasto čunaste čahure koje uzdužno pucaju na dva dijela, dozrijevaju u lipnju, sadrže brojne sitne, oko 1,5 mm duge sjemenke s bijelim dlačicama.

Dobra je medonosna biljka, pčele dnevnim prinosom od oko 3 kg mogu sakupiti oko 20 kg meda po košnici, a na jednom hektaru do 150 kg.[1]

Stanište

Rasprostranjena je u srednjoj i južnoj Europi, u središnjoj Aziji i sjevernoj Africi. Raste na svijetlim, vlažnim i poplavljenim, bazičnim i vapnenačkim, pjeskovitim i šljunkovitim tlim. Nalazimo je uz rijeke, potoke i jezera, uz rubove poplavnih područja, od nizina do pretplaninskog područja 1000 m nadmorske visine.

Razmnožavanje je sjemenom i vegetativno. Potrebno je krajem zime odrezati grančice i staviti ih u vazu vode ili direktno u vlažnu zemlju. Uspjeh je sigurno zajamčen, reznice će vrlo brzo pustiti korijenje a biljke vrlo brzo rastu. Biljke imaju i veliku izbojnu snagu iz panjeva. Životni vijek im je 100 godina.

Mnoge forme uzgajaju se kao ukrasne biljke:

  • Calva‘ – listovi su na naličju goli i sivkasti
  • Sericea‘ – listovi su na obje strane srebrnastobijeli, malde grančice su dlakave i također srebrnastobijele
  • Tristis‘ – ima duge, tanke i viseće grančice
  • Vitellina‘ – grančice su vitke, tanke, žut ili crvenkastožute boje

Etimologija

Ime roda Salix bilo je ime kod Rimljana za vrbu. Ime vrste alba znači bijeli.[2] Na stranim jezicima nazivi su white willow (eng.), Silber-Weide (njem.), saule blanc, saule commun, saule argenté, osier blanc (fr.), salice bianco, salice da pertiche (tal.), salguero, sauce blanco (špa.), salgueiro-branco (port.), bela vrba (slo., sr.).

Upotreba

Koristi se kora stabla i grana koja se obično sakuplja u proljeće, iako se može i kroz cijelu godinu. Koristi se kod prehlada, snizuje temperaturu, djeluje kao analgetik kod različitog uzroka bolova, kod glavobolje, zubobolje, bolova u mišićima itd. Za fitoterapiju se mogu koristiti i druge srodne vrste, primjerice rakita (S. purpurea), krhka vrba (S. fragilis) ili veleresna vrba (S. daphnoides). [3]

  • 1 žličica kore kuha se u 300 mL vode (malo više od 1 šalice) i kuha 10-15 minuta. Ostavi se još 5 min poklopljeno da odstoji i procijedi. Pije se 2× dnevno. Ne smiju ga koristiti trudnice.

Kalendar branja

Tablica prikazuje okvirno vrijeme sakupljanja pojedinih dijelova biljke prema mjesecima kroz cijelu godinu.

Siječanj
I
-
Veljača
II
-
Ožujak
III
-
Travanj
IV
kora
Svibanj
V
kora
Lipanj
VI
kora
Srpanj
VII
-
Kolovoz
VIII
-
Rujan
IX
-
Listopad
X
-
Studeni
XI
-
Prosinac
XII
-

Galerija fotografija

Pregled lokacija